Nakon milijardi godina slučajne evolucije, čovječanstvo je na pragu preuzimanja daljnjeg razvoja događanja u tom smislu u puno većoj mjeri
U Osijeku je 3. listopada počela dvodnevna konferencija The Geek Gathering. Usprkos kišnom vremenu, kafić Trica u centru grada na Dravi bio je premali kako bi primio sve koji su došli na otvorenje i poslušati prva predavanja.
Među tim predavanjima bilo je ono Igora 'Doca' Bereckog, liječnika i kolumnista časopisa Bug koji je govorio o povijesti inteligencije, od kiselog kupusa do računalnog mozga i dalje.
vezane vijesti
Berecki je svoje izlaganje počeo tvrdnjom kako je ljudski mozak jedini organ bez kojeg prestajemo biti mi. 'Sve ostalo u ljudskom tijelu služi kako bi mogao funkcionirati', pojasnio je. Nakon četiri i kusur milijardi godina evolucije, ljudski mozak je visoko složen (85 milijardi neurona i bilijun sinapsi koje ih povezuju) i učinkovit biološki stroj, koji dnevno razmjeni više impulsa nego svi mobiteli zajedno.
Računalo koje bi trebalo obaviti ekvivalentne funkcije moralo bi koristiti nuklearnu centralu kao izvor energije. Superračunala troše jedan do 20 megavata, kvatna računala jedan do sto kilovata. Ljudskom mozgu dovoljno je 25 vatta, iako pritom uzima 20 posto ukupne energije koje tijelo treba za normalno funkcioniranje.
Slučajna i namjerna evolucija
Za razvoj mozga dosad su, prema Bereckom, ključne uloge odigrali otkriće fermentirane hrane, uvođenje mesa u prehranu (i lova, koji je bio nužan za to), reparacija DNK i uklanjanje genetskog škarta, između ostalog. Dosad je to najvećim dijelom bila posljedica slučajne evolucije, spontanog odgovora na promjene u okolišu i nove prijetnje.
Naredni korak, smatra Berecki, bit će aktivna evolucija, koju će karakterizirati individualna poboljšanja i viši stupanj prevencije te, ali i poboljšanja na društvenoj razini. Potom će slijediti namjerna evolucija, pomoću alata kao što su genetska modifikacija, moždani umetci, nadoknada moždanih proteina...
Kako nam je mozak i dalje velika nepoznanica, fokus istraživanja u sve većoj mjeri biti prebacivan na sučelja koja ga povezuju s tačunalima. Bereckog ne brine oko toga može li nas tehnologija zamijeniti. Odgovor na to pitanje ionako ovisi o pojedinačnim očekivanjima, pa nije jednoznačan. Što se njega tiče, očekuje miroljubivu koegzistenciju ljudi, mikroorganizama i strojeva.
