Filozofski fakultet u Zagrebu (FFZG) danas stupa u štrajk kojim će pokušati blokirati ulazak novih prijedloga zakona o znanosti i visokom obrazovanju u saborsku proceduru. Ovu odluku donijelo je Vijeće fakulteta, a podržava je i velik broj profesora. Međutim, nisu svi ondje za štrajk – neki ga doživljavaju previše radikalnim, a neki čak smatraju da su zakoni dovoljno dobri da idu u Sabor
Pokušali smo saznati kako razmišlja jedan od profesora na Filozofskom koji podržava zakone i protivi se štrajku – dr. Pavel Gregorić, docent na Odjelu za filozofiju – te kakva je atmosfera primjerice na Hrvatskim studijima, sestrinskoj humanističkoj sastavnici Sveučilišta u Zagrebu.
Podržavate li štrajk fakulteta?
Ne podržavam. Prvo, smatram da su prijedlozi zakona dovoljno dobri da mogu ići u saborsko čitanje, pa za razliku od većine svojih kolega na Filozofskom fakultetu uopće ne bih prosvjedovao protiv njih, osobito ne protiv spornih odluka poput one koju je donijelo Fakultetsko vijeće 30. lipnja.
Drugo, smatram da je odluka Fakultetskog vijeća o obustavi studijskih procesa u svim vidovima nezakonita, jer njome poslodavac uskraćuje svojim zaposlenicima pravo na rad kako bi izvršio pritisak na treću stranu, odnosno na Ministarstvo znanosti. U najmanju je ruku trebalo provesti raspravu na svim odsjecima, ili barem ispitati mnijenje svih zaposlenika, prije nego se donosila tako drastična i problematična odluka.
Treće, smatram tu odluku nestatutarnom, jer statuti Filozofskog fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu među nadležnostima Fakultetskog vijeća ne navode ništa što bi obuhvaćalo obustavu studijskog procesa. Dekan Boras u svom priopćenju od 4. srpnja veli da je 'odluka Vijeća o obustavljanju studijskih procesa zakonita odluka kojom Vijeće raspolaže svojim pravom da organizira nastavu kako to smatra prikladnim'. Ne razumijem kako bi obustava studijskog procesa mogla potpadati pod pravo na organiziranje nastave. Naprimjer, ako ste mi dali pravo da organiziram provedbu referenduma, zasigurno mi time niste dali pravo i da u jednom trenutku obustavim provedbu referenduma.
Četvrto, smatram da su naknadna obrazloženja navedene odluke kontradiktorna izvrdavanja. Dekan Damir Boras izjavio je za Jutarnji list 3. srpnja da će 'se pobrinuti da se održe svi ispiti', čime dolazi u kontradikciju s odlukom Fakultetskoga vijeća kojemu je na čelu. Naime, donesena je odluka o 'obustavi studijskog procesa u svim vidovima', a jedan vid studijskog procesa svakako je provjera znanja u obliku ispita, tako da mi nije jasno kani li dekan Boras prekršiti odluku Fakultetskog vijeća ili on uopće ne stoji iza te odluke. Slična izvrdavanja mogla su se jučer čuti od akademika Mislava Ježića, uvaženoga člana Fakultetskoga vijeća, u emisiji 'Krupni plan' na HRT-u. On je tvrdio da će nastavnici nastaviti sa svojim znanstvenim radom, da će biblioteke raditi te da će studenti nastaviti s pisanjem svojih završnih radova – ali nije htio odgovoriti na pitanje hoće li biti ispita. S jedne strane, Fakultetsko vijeće hoće izvršiti pritisak na predlagača zakona, ali s druge strane ne želi se zamjeriti studentima.
Što mislite o primjedbama da prijedlozi ukidaju autonomiju sveučilišta?
Možda prijedlozi zakona ukidaju autonomiju kako se ona tradicionalno ovdje shvaća – osobito u obliku pravne i financijske autonomije fakulteta – ali uvode više autonomije kako se ona razumije u svijetu - ponajprije u izboru nastavnika i znanstvenika. Također, čini mi se da novi prijedlozi zakona idu u smjeru povećanja odgovornosti sveučilišta pred svim dionicima, kao i pred poreznim obveznicima.
Kakva je atmosfera na vašem fakultetu? Podržava li većina profesora štrajk?
Mislim da je atmosfera loša, s jedne strane vlada netrpeljivost, a s druge rezigniranost. No kao osoba koja je bila izložena raznim vrstama pritisaka u posljednjih godinu i pol dana, o čemu ću uskoro biti u prilici više govoriti u javnosti, nisam mjerodavni prosuditelj opće atmosfere na Fakultetu.
Hoćete li vi raditi ako će većina vaših kolega štrajkati?
Hoću, ako treba, ispite ću provesti i u obližnjim kafićima.
Mislite li da u tom protivljenju zakonima ideološki dominira neka više lijeva opcija i koje je vaše političko stajalište?
Protivljenje prijedlozima zakona ima nekoliko izvora. Prvo, sveučilište je po svojoj prirodi kompleksna i konzervativna sredina koja ne voli velike i nagle promjene. Drugo, postoje partikularni interesi pojedinaca i skupina koji se pokušavaju sačuvati. Treće, postoje ideološki razlozi koji su fiksirani na socijalnu zadaću sveučilišta, pa je pretpostavljaju temeljnoj zadaći sveučilišta, a to je širenje, čuvanje i prenošenje znanja. Ta temeljna zadaća funkcionira po meritokratskim principima, dok socijalna funkcionira po egalitarističkim principima koje potencira ljevica. Četvrto, postoji opravdana sumnjičavost prema političarima i obnašateljima izvršne vlasti te revolt zbog načina na koji su prijedlozi pripremani, objelodanjeni i sada slani u proceduru.
Imate li, ili mislite da ćete imati, problema na fakultetu zbog svoje podrške zakonima i 'štrajkolomstva'?
Ne vjerujem da ću imati nekih problema povrh onih o kojima još ne mogu govoriti.
Na Hrvatskim studijima nema štrajkaške euforije
Dr. Tomislav Bracanović, asistent na Odsjeku za filozofiju Hrvatskih studija, kaže da na njihovom fakultetu nema takve štrajkaške euforije.
'Na Hrvatskim studijima, koliko se meni čini, ne postoji spremnost na radikalne mjere poput štrajka', kaže Bracanović te dodaje da bi on radio i kada bi većina njegovih kolega štrajkala.
Baš kao i Gregorić uvjeren je da su zakoni dovoljno dobri da idu u saborsku proceduru.
'Mislim da su dovoljno dobri. No jednako tako mislim da postoje krugovi kojima niti jedan prijedlog promjena zakona ne bi bio dobar', rekao je.
Na pitanje što misli o kritikama prema kojima novi zakoni ukidaju autonomiju sveučilišta, kaže da ona ni sada nisu posve autonomna jer uvelike ovise o Ministarstvu znanosti za rješavanje niza pitanja (zapošljavanje, pokretanje znanstvenih projekata, organiziranje konferencija, financiranje znanstvenih časopisa i sl.).
'Nisam uočio da je itko podigao pobunu protiv ove trenutne krnje autonomije i utoliko ne razumijem ni ovu najnoviju. Naravno, sveučilišta trebaju biti autonomna u odlučivanju o znanstvenim i nastavnim pitanjima, ali ako troše sredstva poreznih obveznika, stanovita odgovornost i stanoviti mehanizmi kontrole su neizbježni.'
Ako se ne probudimo, nećemo dobivati sredstva iz EU
Bracanović kaže i da tzv. komercijalizacija sveučilišta, protiv koje ustaju kritičari novih zakona, za različite ljude ima različite konotacije.
'Za mene, komercijalizacija nije ništa loše ukoliko podrazumijeva to da visoka učilišta i znanstvenici moraju rezultatima opravdati novac koji se u njih ulaže. Ne moraju ti rezultati uopće biti primjenjivi i unovčivi kao u tehničkim znanostima, ali moraju biti takvi da se mogu mjeriti s usporedivim rezultatima vodećih europskih sveučilišta. Konkretno, ako porezni obveznici financiraju znanosti poput filozofije ili povijesti umjetnosti, onda imaju pravo očekivati da rezultati tih istraživanja budu međunarodno prepoznatljivi. Radi ilustracije, ako ulažemo u hrvatski rukomet, onda očekujemo da naši klubovi i reprezentacija igraju što više međunarodnih utakmica. Zašto bi u znanosti bilo drukčije? Osim toga, Hrvatska će nakon ulaska u EU izdvajati znatna sredstva za europske znanstvene fondove, ali, s obzirom na trenutnu znanstvenu klimu u Hrvatskoj, malo će sredstava iz tih fondova dobivati natrag. Kada naši porezni obveznici shvate da, zbog nespremnosti hrvatskih znanstvenika za međunarodne utakmice, financiraju istraživanja u Njemačkoj ili Belgiji, možda ćemo drukčije gledati i na trenutni spor oko donošenja novih zakona', upozorio je.
Trebaju nam veća odgovornost i kompetitivnost
Bracanović ističe da novi zakoni imaju tendenciju stvaranja kompetitivnije i financijski odgovornije znanstvene klime te da time odražavaju duh kakav je prisutan na kvalitetnim svjetskim sveučilištima. 'Naravno, nijedan zakon nije savršen, ali ono što smatram bitnim u novim prijedlozima jest to da oni predviđaju radikalne promjene u funkcioniranju hrvatske znanstvene zajednice. Da su radikalne promjene potrebne, vidljivo je ne samo iz nedavne, vrlo kritične evaluacije Sveučilišta u Zagrebu koju je provelo Europsko udruženje sveučilišta, nego i iz niza afera koje potresaju hrvatsku znanstvenu zajednicu, zabrinjavajuće niske produktivnosti i međunarodne nevidljivosti niza znanstvenih disciplina, sumnjivih izbora u zvanja, brojnih slučajeva znanstvenog nepoštenja, poput plagiranja, koji ostaju bez sankcija i sličnog', zaključio je dr. Bracanović.
Dr. Darko Polšek s Katedre za antropologiju FFZG-a poručio je 'štrajkašima' sljedeće: 'Posve neovisno o sukobu među sindikatima na Filozofskom fakultetu, pitanju prava na štrajk za nečlanove sindikata (organizator štrajka je sindikat Akademska solidarnost), poput mene, koji su odlučili ne pridružiti se štrajku, svoje kolege, nastavnike filozofije, svojom odlukom želim podsjetiti na davnu Demokritovu misao: 'U nevolji valja misliti na dužnost'. Možda je to najsažetiji razlog što ne podržavam prosvjed'.