Čak polovica populacije Velike Britanije, dakle oko 30 milijuna ljudi, možda je već preboljela koronavirus, piše u istraživanju znanstvenika sa Sveučilišta u Oxfordu. Informaciju je prvi objavio ugledni Financial Times pa ne čudi to da su je odmah prenijeli svi tamošnji mediji, a potom se priča proširila i svijetom.

U studiji se tvrdi da je bolest do Velike Britanije stigla najkasnije sredinom siječnja i suprotstavlja se modelu londonskog Imperial Collegea, na kojem je tamošnja vlada temeljila svoje mjere suprotstavljanja pandemiji. Istraživanje sugerira da se bolest pojavila dva mjeseca ranije nego što je službeno dijagnosticiran prvi slučaj.

'Moramo odmah započeti opsežna serološka ispitivanja - testiranje antitijela - kako bismo procijenili u kojoj se fazi epidemije trenutno nalazimo', rekla je novinarima Financial Timesa voditeljica studije Sunetra Gupta, profesorica teorijske epidemiologije na Oxfordu. Britanija mora pojačati testiranja kako bi otkrila pravu fazu pandemije u Britaniji, tvrdi ona.

Ako se rezultati ove studije pokažu točnim, to bi značilo da samo jedan od tisuću zaraženih zahtijeva bolničko liječenje, a to budi nadu da će vlasti ukinuti razne restriktivne mjere prije no što je to bilo planirano.

Priču o tome da je koronavirusom zaraženo pola zemlje rado su proširili The Times, Daily Express, Evening Standard, Daily Mail i The Sun. Jer to bi značilo da je svaki drugi Britanac već prebolio Covid-19 te da je teorija imuniteta krda bila ispravna.

No i ova priča, baš kao i sve druge, ima svoju drugu stranu. Za početak, oksfordska studija još nije objavljena ni u kakvom znanstvenom časopisu i nisu je valorizirali drugi znanstvenici, upozorio je Matt Reynolds, novinar magazina Wired. S izrečenim se ne slažu ni mnogi britanski epidemiolozi te kažu da s tim podacima prije provjere nije trebalo izlaziti u javnost.

Studija, koju su predvodili Sunetra Gupta i José Lourenço s Odjela za zoologiju Sveučilišta u Oxfordu, iznosi nekoliko hipotetičkih scenarija o širenju koronavirusa u Velikoj Britaniji. U najekstremnijem scenariju procjenjuju da bi, ako se virus počeo prenositi 38 dana prije prve potvrđene smrti, čak 68 posto stanovništva u Velikoj Britaniji bilo zaraženo do 19. ožujka.

Ali ovo modeliranje počiva na nevjerojatnoj pretpostavci da samo jedna od tisuću zaraženih osoba mora biti hospitalizirana. U Italiji, upozoravaju kritičari, ta je brojka već premašena, a stopa smrtnosti trenutno je oko 0,42 na 1000 ljudi.

'Ova teorijska simulacija počiva na ključnoj pretpostavci koja može biti ili ne mora biti točna', upozorio je James Naismith, direktor Instituta Rosalind Franklin.

U svakom slučaju, slažu se tamošnji epidemiolozi, krajnje je vrijeme da se napokon sazna koliko je Britanaca već izloženo koronavirusu. A za to su potrebni serološki testovi; Velika Britanija upravo je naručila čak 3,5 milijuna tih testova na antitijela.

Sve dotad moći će se samo nagađati koliki je stvarni broj zaraženih. Analizom kineskih slučajeva utvrđeno je da 40 do 50 posto tamošnjih slučajeva nije identificirano. Podaci s kruzera Diamond Prince otkrili su sličnu razinu asimptomatskih slučajeva. To samo pokazuje da se bez vrlo raširenog testiranja u općoj populaciji jednostavno ne može znati koliko ljudi ima koronavirus bez pokazivanja simptoma.

Stručnjake za javno zdravstvo brine to da će nekritičko reklamiranje rezultata oksfordske studije u ljudima pobuditi lažni osjećaj sigurnosti.

'Rečeno je nešto što se uklapa u ono što svi žele čuti, da se ne moraju samoizolirati jer ionako već svi imaju virus', upozorava Devi Sridhar, profesor globalnog javnog zdravstva na Edinburškom sveučilištu.

Takve teze mogle bi ozbiljno narušiti vladine mjere socijalnog distanciranja, temeljene na preporukama londonskog Imperial Collegea. A te je mjere kritizirala i autorica oksfordske studije Sunetra Gupta, 'iznenađena lakoćom kojom su prihvaćeni modeli' što su ih vlastima preporučili londonski znanstvenici.

S druge strane, Niall Ferguson, autor prihvaćene studije Imperiala, kaže da trenutni podaci ne podržavaju scenarije iz rada oksfordskih znanstvenika.

Što je istina, koliko je Britanaca doista zaraženo, znat će se više kada stanovnicima na kućne adrese počnu stizati testovi na koronavirus. Milijuni sitnih uboda iglicom u prst trebali bi dati barem neke odgovore. No opasnost će i dalje lebdjeti u zraku.