Kampanja bombardiranja izraelske vojske u Gazi koristila je prethodno neobjavljenu bazu podataka pokretanu umjetnom inteligencijom, a koja je u jednoj fazi identificirala 37 tisuća potencijalnih meta na temelju njihovih veza s Hamasom ili Palestinskim islamskim džihadom.

Sustav Lavender je, prema svjedočenjima izraelskih obavještajnih časnika koje prenosi Guardian, 'hladnokrvno' obavio svoj posao. Ljudska uloga u odabiru ciljeva bila je mala, ali značajna - u pravilu je to značilo davanje odobrenja.

Sustav je razvijen pri elitnom obavještajnom odjelu Izraelskih obrambenih snaga, postrojbi 8200, usporedivom s Nacionalnom sigurnosnom agencijom (NSA) u SAD-u ili Vladinim središtem za komunikacije (GCHQ) u Velikoj Britaniji.

Unaprijed dana dozvola za ubijanje civila

Za određene kategorije ciljeva izraelska vojska je, tvrdi Guardian, unaprijed primijenila odobrenja za procijenjeni broj civila koji bi mogli biti ubijeni prije pokretanja udara.

Tijekom prvih tjedana rata bilo je dopušteno ubiti 15 ili 20 civila tijekom zračnih napada na militante nižeg ranga. Napadi na takve mete obično su se izvodili korištenjem nenavođenog streljiva (takozvane glupe bombe), uništavajući cijele domove i ubijajući sve njihove stanare.

Moguće kolateralne žrtve među civilima bile su jedan od čimbenika važnih za odobrenje napada. Ako ne bi dobili odobrenje za jednu metu, prešli bi na neku od tisuća drugih.

Takav pristup mogao bi djelomično objasniti ogroman broj žrtava u šest mjeseci sukoba. Palestinski izvori navode 33 tisuće poginulih. Samo u prvom mjesecu 1340 obitelji pretrpjelo je višestruke gubitke, a 312 njih izgubilo je više od 10 članova.

Izraelska vojska tvrdi da provodi operacije u skladu s pravilima proporcionalnosti prema međunarodnom pravu, kao i da su glupe bombe 'standardno oružje' koje njihovi piloti koriste uz 'visoku razinu preciznosti'.

Lavender su opisali kao bazu podataka koja se koristi za povezivanje i uspoređivanje različitih obavještajnih izvora, temeljem čega nastaju ažurirani slojevi informacija o vojnim operativcima terorističkih organizacija. Nije, istaknuli su, u pitanju popis potvrđenih vojnih operativaca podobnih za napad, već alat koji analitičarima pomaže pri identifikaciji cilja.

Ranije je ta identifikacija često bila radno intenzivniji proces te je on tražio raspravu i potpis pravnog savjetnika. Ali nakon napada 7. listopada taj je model značajno ubrzan, a zapovjednici na terenu tražili su kontinuiran niz ciljeva.

U paru s Gospelom

Pojedinosti o specifičnim vrstama podataka korištenih za treniranje Lavenderovog algoritma, ili o tome kako je program došao do svojih zaključaka, zasad nisu poznate. Međutim tijekom prvih nekoliko tjedana rata postrojba 8200 doradila je Lavenderov algoritam i prilagodila njegove parametre pretraživanja.

Poslije nasumičnog uzorkovanja i provjere predviđanja zaključili su da je postigao stopu točnosti od 90 posto, nakon čega je dobio odobrenje za opsežnu upotrebu kao alat za preporuku cilja. Lavender je stvorio bazu podataka od desetaka tisuća pojedinaca koji su označeni kao pretežno niskorangirani članovi vojnog krila Hamasa.

Ta je baza korištena uz drugi sustav za podršku odlučivanju temeljen na umjetnoj inteligenciji, nazvan Gospel, koji je preporučivao zgrade i strukture kao mete, a ne pojedince. Tako su došli do 37 tisuća potencijalnih meta. Ali brojke su se stalno mijenjale, ovisno o tome što su bili parametri koji bi određivali tko je Hamasov operativac.

Bilo je, recimo, situacija kad bi bili obuhvaćeni pripadnici civilne zaštite ili policajci, za koje je izraelska vojska procijenila da ne trebaju biti metom napada. Prije rata SAD i Izrael procjenjivali su da vojni ogranak Hamasa ima između 25 i 30 tisuća pripadnika.

Udari na obiteljske kuće

U prvim tjednima rata donesena je odluka prema kojoj je palestinske muškarce povezane s Hamasovim vojnim krilom trebalo tretirati kao potencijalne mete, bez obzira na njihov rang ili važnost.

Uz to, proces ciljanja tijekom najintenzivnijeg bombardiranja nije bio restriktivan kad je riječ o žrtvama, a u ratnim uvjetima nije bilo dovoljno vremena da bi se pažljivo 'inkriminiralo svaki cilj'. Pri ciljanju niže rangiranih potencijalnih pripadnika Hamasa i Palestinskog islamskog džihada prednost je bila napadati kada se vjeruje da su kod kuće.

'Puno je lakše bombardirati obiteljsku kuću. Sustav je izgrađen da bi ih našao u takvim situacijama', rekao je jedan od obavještajaca. Izraelska vojska to je izravno opovrgnula.

U napadima na najviše rangirane dužnosnike Hamasa bilo je dopušteno ubiti i više od sto civila. Postojao je takav izračun za svaku razinu vojne hijerarhije. Čini se da se barem dio izraelske obavještajne zajednice ne slaže s takvim pristupom. 'Nitko nije razmišljao o tome što učiniti poslije, kada rat završi ili kako će biti moguće živjeti u Gazi', rekao je jedan od njih.