TRIBINA 'GODINA VJERE'

Je li kršćanski Bog patrijarhalan i robovlasnički?

16.05.2013 u 14:27

Bionic
Reading

Na tribini 'Godina vjere', u srijedu održanoj na Hrvatskom katoličkom sveučilištu filozof Pavel Gregorić postavio je pitanje zašto bi itko vjerovao u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i Zemlje, kad je svaka stavka takovog koncepta sporna, a teolog Ivica Raguž izrazio je vjeru u Božju ljubav, jer, kako je rekao, po njoj ljubav postaje svrha svačijeg postojanja

U dvorani, u kojoj se tražila stolica više, organizatori su raspravom ateista i vjernika na temu 'Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje' odlučili otvoriti cijeli niz tribina. Ateiste je predstavljao dr. sc. Pavel Gregorić, profesor filozofije na Hrvatskim studijima, a vjernike dr. sc. Ivica Raguž, profesor na KBF-u u Đakovu.

Ističući kako u neslaganju s Ragužom često više profitira nego u slaganju s kolegama ateistima, Gregorić je rekao da će pokušati objasniti zašto nikako ne može povjerovati u naslovni koncept Boga.

Koncept Boga nastao je u robovlasničkom sustavu

Prije svega on antropocentričan, iz kreacije isključuje ostala stvorenja, za što postoje uporišta u Bibliji, ali ne i u biologiji. Imamo li razloga vjerovati da su ove specifičnosti rezultat ičega osim dva milijuna godina evolucije? Zašto bi Bog bio muškog roda, odnosno može li uopće imati rod? Ako nas održava na životu, zašto ne bi bio majka koja nas doji? Koncept Boga u abrahamskim religijama nastao je u vrijeme patrijarhata u starom i neprihvatljivom robovlasničkom i ranom feudalnom uređenju u koje se nitko ne bi htio vratiti, rekao je Gregorić.

Svijet je upravo onakav kakvim bi ga stvorila evolucija

Kao najveću slabost teologije Gregorić je istaknuo stari problem konjunkcije svemoći i dobrote, odnosno pitanje kako Bog dozvoljava toliko zla i to ne samo od ljudi kojima je dana sloboda volje, već i od prirode - kao što je primjerice urušavanje rodilišta u potresu. 'Ništa što mi na to pitanje odgovara teodiceja, ne mogu progutati. Svijet kakav imamo upravo je onakav kako bi izgledao da se ravnao zakonima evolucije', rekao je.

Svemiru ne treba stvoritelj

U analizi koncepta Boga kao stvoritelja neba i Zemlje istaknuo je da nam danas, stvoritelj uopće nije potreban. Imamo prilično dobro znanje kako je Zemlja formirana. Postoje bestseleri koji govore da su za nastanak svemira prije 13,7 milijardi godina bile dovoljne kvantne fluktuacije. Kršćanski credo je dio jednog vremena i svi oni koji su danas dobro obrazovani nemaju u njega razloga vjerovati, zaključio je prof. Gregorić.

Ljubav postoji zbog Božje ljubavi

Prof. Ivan Raguž rekao je da on vjeruje u Boga koji je sve stvorio ni iz čega jer Bog ne stvara, poput nas, iz neke potrebe, kako bi se lišio nedostatka. Mi se divimo stvaranju onih kod kojih je potreba najmanja - umjetnicima, pjesnicima i filozofima. Koliko bismo se tek trebali diviti Bogu koji stvara iz ljubavi, a ne iz potrebe, pitao je Raguž i istaknuo da upravo ta teorija mijenja praksu, jer po njoj ljubav postaje svrha svačijeg postojanja. Bez nje postavlja se pitanje zašto uopće živjeti moralno ako svime ravnaju samo slučaj i evolucija.

Ateisti ne mogu biti slobodni

Vjerujem u Boga stvoritelja koji stvara i radikalnu slobodu svakog stvorenja, rekao je Raguž. Naime, ako je svijet tek dio nečega, mi ne možemo biti slobodni. Ateisti tvrde da smo dio svijeta. Ako je to tako, onda ne možemo biti slobodni.

Vjerujem u Boga stvoritelja i zato ljubim svijet. Mogao bi se steći dojam da su kršćani protiv svijeta. No ako je on Božje stvorenje, kako možemo biti protiv svijeta? Ovdje se i ekologija pokazuje u kršćanskom ozračju - nalazi se u samoj srži kršćanske vjere. Kršćani su i čuvari ljudske prirode jer je ona ponižavana; neki danas tvrde da spolovi ne postoje, da različita priroda muškaraca i žena ne postoji. Neki čak tvrde da je ljudska priroda jadna i staromodna te da je treba nadići. Toliko smo iskvarili prirodu da više uopće ne znamo što je. Kršćani su njezini posljednji čuvari, ustvrdio je Raguž.

Bez Boga svijet nema smisla

Analizirajući ideju da je svijet stvoren po riječi i logosu, Raguž je upozorio da u slučaju da nismo sigurni što je svijet gubimo i smisao. Onaj koji vjeruje da je temelj razum, odnosno logos, može djelovati u razumu i ljubavi, zaključio je.

I Zeus je bio muško

U diskusiji nakon izlaganja, Raguž je pokušao objasniti da se predodžba Boga kao muškog ne može tumačiti patrijarhatom, jer je u patrijarhalnom antičkom razdoblju postojalo mnogo božica. Prema Ragužu, u pozadini takvog koncepta stoji analogija za drugotnost Boga od svijeta.

No Gregorić je podsjetio da su u politeizmima postojala božanstva prvoga i drugoga reda, a onaj najviši uvijek je bio muško, primjerice Zeus. Danas možete tumačiti da je to metafora, no slika Boga kao muškarca uvijek ostaje utisnuta u svijesti, rekao je.

Ideja o stvaranju ni iz čega protivna je zdravom razumu

Komentirajući koncept logosa, Gregorić je istaknuo da bi još stari Grci, poput Platona, ideju o stvaranju ni iz čega smatrali protivnom zdravom razumu, jer su bili uvjereni da nešto ne može nastati ni iz čega. Također je izrazio uvjerenje da za ljubav, kao ni za moral nije potreban Bog. 'Mi zapravo nemamo izbora nego da volimo; ljubav je zadana baš zato što je rezultat evolucije, jer iznimno povećava ljudsku uspješnost', rekao je i dodao: 'Što se morala tiče, bilo bi dovoljno prihvatiti Kantov kategorički imperativ i to bez Boga kao oslonca.'

Religija je licemjerna

Na pitanje iz publike kako se Bog može doživjeti kao otac koji ljubi kada u Bibliji kaže da za grijehe kažnjava četiri generacije potomaka, Raguž je odgovorio da se time želi reći da svako djelo ima odgovarajuće posljedice koje mogu biti i dugoročne.

Gregorić je na to replicirao da je religija nepoštena i 'cherry picking', odnosno da uvijek nastoji izmigoljiti iz neugodnih pitanja.

Jedan od posjetitelja prigovorio je pak da vjernici uvijek očekuju da ateisti iz vjerske perspektive odgovore na tipično vjerska pitanja kao što su primjerice - koji je smisao života, može li ateizam dati neku utjehu i nadu ili pak kako bi riješio problem patnje - što, po njemu, nisu prava pitanja.

Odgovarajući Ragužu koji je izjavio kako je za njega ateizam veliki problem jer ne pruža nadu, Gregorić je rekao da je samo propovijedati nadu, a činiti malo da se stvari promijene - licemjerno.

Gregorić je priznao da je krhkost života problem, no postavio je pitanje je li cijena koju treba platiti da se samozavarava ili treba pogledati u lice smrtnosti i vidjeti može li išta napraviti.

Cijelu tribinu pogledajte u videozapisu dolje.