Znanstvenici su otkrili vododerine na Marsu 2000. godine. One nedvojbeno podsjećaju na kanale koji se formiraju na Zemlji u suhim dolinama Antarktike, a koje je izdubila voda nastala topljenjem ledenjaka. Marsovske gudure nagovijestile su to da je voda nekoć tekla, a možda još uvijek povremeno teče njime.

‘Izgledaju poput onih na Zemlji, ali su na Marsu, pa kako su tamo mogle nastati?’ kaže glavni autor studije James Dickson, planetarni znanstvenik s Kalifornijskog instituta za tehnologiju u Pasadeni.

Problem je u tome što na Marsu te jaruge uglavnom postoje na visinama na kojima se tekuća voda ne očekuje u trenutnoj marsovskoj klimi. Zrak na Crvenom planetu danas je općenito previše hladan i rijedak da bi tekuća voda mogla dugo opstati, a još je hladniji i rjeđi na velikim nadmorskim visinama nego na nižim, baš kao i na Zemlji.

Prethodno istraživanje sugeriralo je da bi ove vododerine mogle imati drugačiji izvor - mraz ugljičnog dioksida koji se sublimirao, ili se izravno transformirao u paru, kada je Mars doživio topla razdoblja, uzrokujući klizanje kamenja i ruševina niz padine. Međutim mnogo toga ostaje nepoznato u ovom scenariju jer se on ne događa na Zemlji.

Druga je mogućnost da su te vododerine nastale u davnoj prošlosti, kada je klima Marsa bila povoljnija za male količine tekuće vode koja je preživjela na njegovoj površini. To bi moglo objasniti njihovu visinu jer je otopljena voda iz ledenjaka mogla teći niz padine, klešući kanale.

Da bi saznali je li tekuća voda mogla postojati na Marsu, znanstvenici su ispitali kako se njegov aksijalni nagib mijenjao tijekom vremena te potencijalne učinke tog nagiba. Što su polovi planeta više nagnuti u odnosu na njegovu orbitu oko Sunca, to je veća varijacija u količini Sunčeve svjetlosti koju različiti dijelovi primaju tijekom godine.

Zemljin aksijalni nagib od oko 23,5 stupnjeva rezultira godišnjim dobima kakva poznajemo. Trenutno Marsov nagib iznosi oko 25 stupnjeva, ali je varirao između 15 i 35 stupnjeva tijekom stotina tisuća godina, a što može proizvesti još dramatičnije promjene klime.

Znanstvenici su istraživali bi li veći nagib na Marsu doveo do ekstremnijih promjena između zime i ljeta i potencijalno povoljnije klime za tekuću vodu. Razvili su 3D globalni model marsovske klime kako bi saznali što bi se moglo dogoditi pod kutom od 35 stupnjeva.

Otkrili su tako da bi na marsovskim lokacijama na kojima se sada nalaze jaruge sublimacija leda ugljičnog dioksida učinila atmosferu znatno gušćom. Osim toga, površinske temperature vjerojatno su premašile točku taljenja vodenog leda. Ti su se uvjeti ponavljali u proteklih nekoliko milijuna godina, a posljednji put prije oko 630.000 godina.

Osim toga, područja jaruga trenutno imaju mnogo vodenog leda blizu površine, a vjerojatno su ga imala mnogo više u posljednjih milijun godina. Istraživači sugeriraju da se tijekom perioda velikog aksijalnog nagiba veći dio ovog leda mogao otopiti i izrezati vododerine u područjima na velikim nadmorskim visinama.

Sve u svemu, znanstvenici tvrde da kombinacija topljenja leda, sublimacije ugljičnog dioksida i velikog nagiba može pomoći u objašnjenju nastanka vododerina viđenih na Marsu.

‘Sada možemo predvidjeti da bi Marsova orbita, kada se ponovno nagne, trebala moći generirati otopljenu vodu na ovim lokacijama u jaruzi’, rekao je Dickson.

S obzirom na to da se život na Zemlji nalazi praktički svugdje gdje ima vode, buduća istraživanja možda će se usredotočiti na ove vododerine na Marsu kako bi se vidjelo je li život nekoć možda postojao i na njemu ili ga možda tamo još uvijek ima.

‘Ako biste na Marsu tražili život, ove bi lokacije bile idealne mete’, rekao je Dickson.

Znanstvenici su svoja otkrića objavili 30. lipnja u časopisu Science, donosi Space.com.