Ako vas je ikad zanimalo na što bi nalikovale kombinacije tower defensea, strategije u pravom vremenu i RPG-a u stilu Roguea, Amplitudeov Dungeon of The Endless daje relativno dobar odgovor. Radi se o igri koja nastoji spomenute žanrove strpati u jednu cjelinu i to joj, začudo, polazi za rukom.

U njoj preuzimate kontrolu nad grupicom zatvorenika koja u posljednji trenutak pobjegne s ogromnog svemirskog broda čiji nepopularni putni plan (nakon što je pogođen) uključuje zabijanje u obližnji planet. Za razliku od broda koji je nosićem poljubio površinu i rastepao se u komade, vašem šatlu slijetanje je omekšala misteriozna podzemna građevina. Vaš brodić se, naime, ne toliko udobno smjestio na njezinoj dvanaestoj razini. Zadatak? Pokušati se popeti na površinu i pritom ne biti pojeden od gomile opasnih čudovišta.

Ključ vašeg preživljavanja leži u prašini koju sakupljate otvaranjem svake sobe te resursa kojima liječite rane, kupujete opremu i module za obranu. Svaka nasumično generirana soba koju posjetite, ako do nje ne dovučete struju, nakon svakog otvaranja neke druge sobe generira čudovišta, a to znači da svoj put do sljedećeg kata morate što bolje osigurati. Obrambene strukture nisu neka radost te jedino povećavaju šansu da monstrumi ne ubiju člana koji se tamo nalazi. Trik je pametno raspoređivanje likova, maksimaliziranje njihovih sposobnosti i priprema za bijeg na novi kat.

U trenu kada podignete jezgru iz dizala i krenete prema izlazu, stvari postaju zanimljive. Sve sobe koje niste osvijetlili, počnu generirati valove čudovišta, a na vama je osigurati da lik koji nosi kristal stigne do dizala. Ako ijednog člana tima ostavite izvan sigurnosti novog dizala, gubite ga. Jednostavno, zar ne?

Glavni štos s Dungeon of The Endless leži u činjenici da koristi 'onaj' način čuvanja položaja što otprilike znači da, ako pogriješite i izgubite nekoliko članova tima,, ili pogrešno procijenite putanju prema novom katu ide jedan game over. Dungeon je, ne pretjerujem, užasno teška igra sve do trena kada shvatite njezine temelje, s time da nakon toga postaje trunčicu jednostavnija... I zapanjujuće zabavna

Sad, posve je očito da se radi o naslovu koji je radio relativno mali tim ljudi, a njegove produkcijske vrijednosti to potvrđuju. Ovaj SF dungeon crawler koristi pikselastu grafiku, više poznatu kao Pixel Art i vrlo živopisnu paletu boja. Rezultat je više, nego zanimljiv. Nedavno izašla verzija za iOS osrednje je preoblikovana za dodirno sučelje što otprilike znači da ćete se na nju morati malo navikavati. Označavanje likova radi se preko nepotrebnog dvojakog sučelja gdje birate između izabiranja jednog lika i više njih. Nisam siguran jeste li shvatili o čemu pričam - ali u Dungeon of The Endless izabiranje više likova u igri morate posebno najaviti.

Nadalje, ako ne znate što radite i ne posežete za dugmetom za stanku, postoji velika šansa da ćete likovima dati potpuno pogrešnu naredbu, dodatno si sabotirajući već užasno napetu kampanju. Pikselasta grafika u najgorim gužvetinama kompletno upropaštava ikakve tragove preglednosti što znači da ćete se vrlo često oslanjati na taktičku mapu i gore spomenuto izabiranje likova.

Ali znate što? Premda njezino nesavršenstvo curi na sve strane, ona je i dalje prokleto zabavna. Čak i unatoč pomalo nezgrapnom dodirnom sučelju i ponekom bugu, Dungeon of The Endless je zapanjujuće igriv. Pored velikog broja dostupnih težina igre te nekolicine šatlova koji u svaki prohod donose set posve novih pravila, Dungeon of The Endless ima i zavidan broj maštovito osmišljenih likova. Otkrivanje njihove međusobne sinergije jedna je od draži igre te svaki novi prohod čini sve zabavnijim.

Sve u svemu, nedavno izašla mobilna inačica igre jednako je dobra kao nešto starija PC verzija te košta upola manje što je doista dobra stvar. Ako volite eksperimentirati žanrovima, ne bojite se težine i cijenite igre koje postaju bolje što ih više igrate, u ovoj mobilnoj eskapadi mogli biste pronaći sate i sate, živčanim hihotanjem oplemenjene, kvalitetne zabave.