Nije velika novost činjenica da ne moramo više ni sjediti uz računalo, pored mobilnih telefona koji su nam stalno nadohvat ruke, naša se pažnja stalno rasipa na e-mailove, SMS-ove, a u novije su doba društvene mreže preuzele vodeću ulogu u kreiranju stalne prisutnosti u virtualnom životu. Izrazi poput 'ovisnost o društvenim mrežama' i 'ovisnost o Facebooku' se sve češće pojavljuju u istraživačkim publikacijama koje se bave psihologijom. 'Mreže poput Facebooka su toliko privlačne da mnogi radije provode vrijeme na njima nego u stvarnom životu sa svojim bližnjima, a istraživanja pokazuju da neki korisnici razviju dozu ovisnosti koja je usporediva s ovisnošću o drogama i alkoholu', kaže Michael Klein, klinički psihijatar i terapeut iz San Francisca.

Ovisnost, bez obzira bila fizička ili psihička, traži ponavljanje radnje koja stvara ugodu pa su društvene mreže idealan medij kako za egocentrike koji izvlače zadovoljstvo iz pozitivnog odziva drugih na vlastitu samopromociju, tako i za nesigurne pojedince koji teško uspostavljaju komunikaciju u stvarnom svijetu, ali i za one frustrirane svakodnevicom, nezadovoljne svojim položajem u društvu i samima sobom – slažu se psiholozi i psihijatri, tvrdi Klein.

U najgorem obliku ta ovisnost se manifestira potpunim zanemarivanjem i povlačenjem iz vlastitog stvarnog i preseljenjem u virtualni svijet. Ljudi koji nemaju hrabrosti suočiti se sa izazovima stvarnog života, iznijeti svoje mišljenje ili su nesposobni prilagoditi se svojoj okolini, na društvenoj mreži mogu biti sve što požele, mogu izgraditi svoje novo 'ispeglano' ja, prikazati se onakvima kakvi zapravo žele biti i usput odbaciti sve svoje mane koje su sastavni dio svake osobe. Često su korisnički profili u potpunoj suprotnosti sa stvarnim osobinama ljudi koji se skrivaju iza njih, kreirani da zadive druge i nahrane vlastiti ego.

To kameleonsko presvlačenje i brisanje dijela vlastite osobnosti za sobom istovremeno povlači ukidanje emocionalnog odnosa sa sugovornikom. Mnogi se odlučuju gotovo isključivo na mrežnu komunikaciju upravo zato da izbjegnu višeznačnost, nespretnost, ponekad i neugodnost koja se javlja razgovorom u četiri oka. Ali upravo ti trenuci u komunikaciji, kao i tumačenje sugovornikovog izraza lica, boje glasa, govora tijela, svih tih suptilnih znakova koji se razmjenjuju tijekom razgovora omogućuju da se ljudi bolje razumiju i ostvare trajniji emocionalni odnos. 'Ukidanju spontanosti pridonosi i potpuna jednostrana kontrola koju korisnik društvene mreže ima nad tijekom razgovora. Ona mu omogućava jednostavan izlaz iz svake potencijalno neugodne situacije te kontrolu nad tim s kim će, o čemu, koliko iskreno i dugo razgovarati', objašnjava Klein. Uz to je sam razgovor u većini slučajeva sveden na trivijalnosti poput 'copy - paste' mudrih izreka, slika, brojanja 'prijatelja'… Često je umjesto teksta prisutan samo palac gore/dolje ili tužan/sretan smajlić te neki stručnjaci ističu zabrinutost da što više navikavamo sebe na tu vrstu binarnih komunikacijskih kanala, to manje toleriramo i poklanjamo pažnju emocionalnim nijansama.

Facebook nam omogućava da podijelimo puno više stvari, s više osoba i brže nego ikad prije u ljudskoj povijesti. Međutim, postoji jasna razlika u definiciji društvenog između Zuckerberga i njegovih financijera, te one definicije koju bi dao sociolog ili psiholog. Za Facebook, društveno je jednako broju klikova, što više postova lajkajte i prihvatite više prijatelja, to ste 'društveniji', bez obzira na sam sadržaj. I naravno, vi klikate, pozivate prijatelje, oni svoje, tu su i svi oni koji ih nemaju ili ne žele u stvarnom životu, ali će ih ovdje, nadaju se, naći na stotine, svatko je svakome prijatelj, korisnici se množe, a Facebook dobiva na važnosti – što se očitovalo i u potpunoj medijskoj/socijalnoj histeriji uoči recentnog izlaska ove kompanije na burzu. Postavlja se pitanje – kažu poneki cinični skeptici - kako su uopće mogući ljudski konflikti kada smo tako prijateljski raspoloženi jedni prema drugima. Naravno, sada Facebook, ta sretna zajednica prijateljski nastrojenih korisnika ima ogromnu moć uvjeravanja, nije im teško uvjeriti druge kompanije koliko je bitno biti prisutan na Facebooku (i pritom im uzeti novac za reklamu te prodaju roba ili usluga) kada su tamo već gotovo svi platežno sposobni stanovnici svijeta. Istini za volju, ipak treba reći da je Facebook i onakav kakvi su ljudi koji ga koriste – pa se na njemu često može naći i vrlo korisnih informacija, kao i rasprava o važnim društvenim problemima.

Facebook kao i uostalom sve druge društvene mreže kod svojih korisnika potiče jednu vrstu pozitivne povratne sprege, usađuje im naviku stalne kontrole statusa, provjere koliko se novih prijatelja, lajkova, tvitova, postova skupilo, pri tom ih nagrađujući ugodom zadovoljenja ega vlastitom 'popularnošću'. Stan Tatkin, terapeut i profesor s kalifornijskog sveučilišta kaže: 'Osjećaj uzbuđenosti koji doživimo kada vidimo da imamo puno pratitelja (lajkova, prijatelja) odgovoran je za izlučivanje dopamina i drugih neurokemijskih supstanci u našem mozgu, a kada se jednom taj ciklus aktivira, mi uvijek želimo ponoviti to iskustvo.'

Prema 'Bergen Facebook Addiction Scale' koja je nedavno objavljena u časopisu Psychological Reports, znaci ovisništva o društvenoj mreži su  korištenje iste za zaborav osobnih problema, nervoza ukoliko nije dostupna ili zabranjena te korištenje u obimu koji ima negativan utjecaj na odgovor izazovima koje nameće normalan život. Trebali biste se zabrinuti ukoliko previše svog vremena čak i kada niste na mreži posvećujete razmišljanju o ažuriranju svog statusa ili planiranju što ćete postati i koje fotografije postaviti.