Igre, premda osmišljene kao zabava, bez problema se mogu nazvati zasebnim medijem, pa kao takve mogu poslužiti za koješta drugo. Jedna je od rijetkih primjena ona Ryana Greena, nezavisnog dizajnera igara kojeg je život s bolesnim sinom potaknuo da napravi videoigru.

That Dragon, Cancer' naslov je inspiriran teško bolesnim sinom Joelom koji je, nažalost, ovog ožujka umro. Igra je prolazila kroz nekoliko stadija razvoja te je dijelom čak i promijenila svoju osnovnu premisu i filozofiju. Naime Ryan je u početku igračima nastojao pretočiti osjećaj očaja i nemogućnosti pomaganja nekog tko pati.

Konkretno, u jednom dijelu igre igrač promatra siluetu djeteta koje plače od boli, ali ga ni na koji način ne uspijeva smiriti niti utješiti. Osjećaj beznađa glavni je motiv te scene, što nije preteško povezati s 'pravim' iskustvom bdijenja nad mališanom koji od prve godine života konstantno prolazi kroz operacije i kemoterapiju.

Prva demonstracija igre izašla je prije tri godine, odnosno u vrijeme kada je Joel još bio živ. Nakon što je ove godine, nažalost, preminuo, njegov otac je odlučio promijeniti ideologiju unutar igre, te igračima u prvi plan postaviti kadrove u kojima provode vrijeme s verzijom malog Joela te gdje doslovno mogu prije svega sagledati trenutke koji ostaju u sjećanju, ostavivši smrt i prolaznost u drugom kadru.

Očito je, naime, kako Ryan Green u svoj naslov preslikava vlastitu psihološku tranziciju iz shrvanog oca u nekog tko je unatoč okolnostima sretan i pomiren s činjenicom da je dio života mogao provesti uz svojeg sina.

Bilo kako bilo, zanimljivo je promatrati dizajn igre kao medij kojim autor igraču interpretira svoju ujedno strahovito tjeskobnu i dirljivu psihološku tranziciju.