Iako tehnologija može biti od pomoći i koristi djetetu, kad se radi o prvim godinama života, preporuke stručnjaka za djecu do dvije godine su jasne - u tom razdoblju dijete ne bi trebalo biti izloženo ekranima, navele su psihologinja i logopetkinja gostujući na HRT-u kod dr. Natka Becka.

Djeca zaostaju u komunikacijskom razvoju

Istraživanja pokazuju vezu između izloženosti djece sadržajima prezentiranim na ekranima i govorno-jezičnog razvoja kod male djece. Što više vremena djeca provode gledajući televiziju ili igrajući se na tabletu ili mobitelu, to je sporiji napredak u razvoju govora i jezika. Dijete uči jezik u interakciji s odraslima tijekom razgovora ili igre. Za razliku od jednosmjerne uključenosti u ekrane, razgovor s odraslima, koji uključuje izraze lica i emocionacije, mnogo je korisniji za djetetov jezični razvoj.

Psihologinja Eleonora Glavina ističe u razgovoru za HRT kako se u vrtićima često susreće s djecom koja zaostaju u komunikacijskom razvoju. 'Tim mališanima nedostaju ključni miljokazi koji bi trebali biti prisutni u njihovom životu već od godinu i pol do dvije godine', poručila je.

Nedostatak reciprociteta u razmjeni informacija, nedostatak pažnje te izostanak simboličke igre u dobi od 3 do 4 godine često su znakovi koji upućuju na moguće autistične poremećaje.

'Prije smo uvijek sumnjali na autistični poremećaj, ali sad nakon poticaja roditelja od strane odgajatelja ili stručnog tima, djeca se uspijevaju znatno poboljšati u razdoblju od 3 do 6 mjeseci. To nam je onda znak da nije spektar nego su previše koristili ekran kao babysittera', pojasnila je psihologinja Glavina.

Istaknula je kako su ekrani fascinantni za djecu, pružaju im audiovizualnu stimulaciju. Međutim, važno je naglasiti da u tim trenucima nedostaje ljudska interakcija koja je ključna za razvoj empatije, socijalnih vještina i mnogih drugih aspekata. 'To nije dobro za dijete, dijete mora opipat, omirisat, mora se kretati kroz prostor da usvoji 3D. To su sve elementi koji doprinose ukupnom razvoju, a za koje mi djecu uskraćujemo', ispričala je Glavina.

Kako pravilno čitati slikovnice kako bi se poticao razvoj govora, razmišljanja i kreativnosti?

Slikovnica je prva knjiga koju dijete upozna, a možda i najvažnija za njihov razvoj. Kad dijete otkrije čaroliju slikovnice, zapravo ulazi u fascinantan svijet pisane riječi. Čitanjem slikovnica djeci od najranije dobi ne pruža se samo zabavu, već se i potiče i njihov cjelokupni rast i razvoj. Kroz priče i ilustracije, djeca uče nove riječi, šire svoj rječnik i razvijaju svoj govor. Slikovnice su poput mosta koji povezuje djetetovu maštu s stvarnim svijetom, omogućujući im da istražuju nove pojmove, situacije i odnose na način koji je prilagođen njihovom uzrastu.

Čitanjem slikovnica djeca razvijaju svoje pamćenje, uče logičke odnose i postaju naviknuta na korištenje knjiga već od najranije dobi. Slikovnice ne samo da pružaju užitak u čitanju, već i potiču dječju znatiželju i želju za učenjem. Slikovnica bi trebala biti neizostavan dio svakodnevnog života djeteta.

Kako pravilno čitati djetetu slikovnice kako bi se poticao razvoj govora, razmišljanja i kreativnosti u emisiji Dr. Beck otkrila je logopetkinja Eva Maltar. 'Obično svi krenemo čitati samo tekst i tada dijete samo pasivno sluša priču. Trebalo bi dijete uključiti u čitanje, pročitati mu naslov i pitati ‘Što misliš što će se događati?’. Naj taj način se potiče razmišljanje kod djeteta i kreativnost. Nakon toga prije čitanja, prokomentirati sliku, pitati: ‘Što vidiš, što se događa, tko nam je tu…?’ i kad dijete stvori neki koncept priče, lakše će pratiti cijelu priču', ispričala je logopedinja Maltar.

Istina ili mit

Poteškoće u govoru nestaju same od sebe i mogu se prerasti – MIT

Logopedi samo rade s materijalima poput igračaka – MIT

Samo djeca idu logopedu – MIT