Jasmina Kallay bavi se scenarijima i predaje na Sveučilištu u Dublinu. Osim što piše vlastite scenarije, radila je kao konzultantica na projektima za irske i britanske produkcijske i medijske kuće na nizu televizijskih projekata, a pisala je i akcijske trilere te kao pisac iz sjene za niz projekata namijenjenih mlađoj publici.

Možete je gledati i slušati kako govori o transmediji i videoigrama te pitati sve što vas zanima tijekom Info dana hrvatskog ogranka Media Deska u sklopu ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala. Zavirite u Zagrebački plesni centar u utorak, 22. listopada od 12,30 sati.

Doktorirala je na temu pisanja scenarija za interaktivne digitalne medije, s naglaskom na računalne igre. Nama je zanimljiva i zbog knjige Gaming Film: How Games are Reshaping Contemporary Cinema, koju je nedavno izdala za izdavačku kuću Palgrave Macmillan i British Film Institute.

Kako je i zašto nastala knjiga Gaming Film?

Knjiga je proizašla iz mog istraživanja za doktorat. Zanimala me je prvenstveno transmedija i na koji način se stvaraju interaktivne priče te sam shvatila da možemo najviše naučiti o interaktivnosti od videoigara.

Budući da je ovo područje još relativno novo, ne postoji puno istraživačkog rada, tako da kad sam predložila knjigu izdavačkoj kući Palgrave Macmillan, objeručke su pristali na suradnju.

Knjiga istražuje utjecaj igara na suvremeni film, koji se da prepoznati na nekoliko razina pa ću tu izdvojiti samo bitno. Vizualno, brojni filmovi sad koriste tzv. stilističku i spacijalnu montažu te se sve više odmičemo od klasične temporalne montaže.

Dakle, kao i u videoigrama, filmovi nam sve više donose vizualno kompleksnije kadrove u kojima postoje brojni 'prozori' i detalji koji su naknadno dodani (primjeri uključuju filmove Timecode, Scott Pilgrim vs. The World, BenX, Crank).

Narativne strukture filmova postaju ambicioznije, imitiraju i igre u labirintskoj putanji, databaznoj strukturi i pričama bez specifičnog kraja. Kao dio transmedije, suvremeni film se obogaćuje popratnim interaktivnim sadržajima, tako da uvod u film (ili promocija) može biti igra, i to ARG (skraćenica za alternative reality game, igre pomaknute stvarnosti - op. a.) kao u slučaju filmova Dark Knight ili Prometheus, ili se priča nastavlja na interaktivan način po završetku filma.

Hoće li granica između igara i filma sve više nestajati?

I da i ne. Nove forme ne znače da starije forme nestaju, tako da će film i dalje postojati u svojoj prepoznatljivoj formi, ali ćemo zato imati puno više hibridnih formi gdje se ta granica neće više tako nazirati.

Na primjer, prošli tjedan je izašao triler za iPad pod nazivom The Craftsman koji spaja roman, igru i film te omogućava čitateljima/gledateljima/igračima priliku za interakciju. Moje predviđanje je da ćemo viđati sve više ovakvih transmedijskih priča koje se odvijaju preko brojnih medijskih platformi.

Koje su glavne prepreke u stvaranju interaktivnog sadržaja kad je film u pitanju?

Debate među teoretičarima filma i videoigara su predugo bile usmjerene na tzv. interaktivni film kao sljedeći budući razvojni korak, ali to je u stvari bila pogrešna prognoza, jer transmedijski projekti nam pokazuju da film postaje dio većeg, transmedijskog svijeta uz dodatne interaktivne sadržaje, a ne time što film sam po sebi postaje interaktivan.

U tom smislu, samo filmske priče koje imaju potencijal za stvaranje jednog bogatog narativnog svijeta (i po pričama i po likovima) će moći biti integrirane u transmediju.

Po meni se prepreke za transmedijski razvoj ne razlikuju od uobičajenih prepreka s kojima se svi filmaši susreću: dakle, riječ je o pronalaženju novca za razvoj i idealnih suradnika.

Hoće li u budućnosti svi mediji biti interaktivni i međusobno povezani?

O, da. I to u ne tako dalekoj budućnosti, ako se uzme u obzir to da Dropbox upravo lansira aplikaciju koja će omogućavati da se isti sadržaj bez prepreka dijeli s drugim korisnicima na svakojakim platformama, što će uvelike otvoriti mogućnosti za interaktivnost.