U njoj autor ističe kako podaci pokazuju da je globalno zagrijavanje posljednjih 10-ak godina sporije te da stručnjaci daju sve od sebe kako bi predstavili različite teorije kojima bi objasnili ovaj misteriozni zaokret u odnosu na ranija desetljeća.

Slični naslovi osvanuli su u tabloidima poput Daily Maila, što je bilo očekivano. Nekako je s ovim navodnim češanjem znanstvenih glava koincidirala još jedna urotničarska epizoda Krešimira Mišaka koji je u svojoj emisiji 'Na rubu znanosti' 22. travnja ugostio poznatog klimatskog skeptika Freda Goldberga. On je publiku uvjeravao da iza cijele priče o zatopljenju stoji zavjera ljevičara i snaga koje nas žele porobiti, nametnuti nam nove poreze i kontrolirati na svakom koraku, brojati nam kilometre na brojačima automobila. To je također očekivano jer Mišak je Mišak, a Goldberg nije klimatolog, već stručnjak za metale, konzervativac koji je u više je navrata sudjelovao na konferencijama klimatskih skeptika koje je organizirao američki Institut Heartland koji je bio na platnoj listi naftnih i plinskih kompanija poput ExxonMobillea. No vijest se zalomila i nekim ozbiljnijim medijima kao što je primjerice Economist.

Prirodno, na ovu Reutersovu bačenu rukavicu reagirali su neki predstavnici znanstvene zajednice koja je danas već vrlo složna u uvjerenju da se zagrijavanje ne usporava, već naprotiv ubrzava.

Naime, mjerenja nedvojbeno pokazuju da je količina topline koja se u posljednjih 10-ak godina nakuplja na Zemlji jednaka onoj koja bi se stvarala kada bi svake sekunde eksplodirale četiri atomske bombe iz Hirošime.

Međutim, ovo zagrijavanje se ne odvija u svim dijelovima Zemlje uvijek istim tempom. Postoje razdoblja kada se brže zagrijavaju oceani i razdoblja u kojima se brže grije kopno. Trenutno se brže griju oceani. Prije svega treba imati u vidu da samo dva posto ukupnog zatopljenja odlazi na zagrijavanje zraka, a čak 90 posto na grijanje oceana. Ostatak se troši na zagrijavanje leda i tla. Budući da živimo na površini kopna, logično je da nas najviše zanimaju površinske temperature. One posljednjih 10 do 15 godina rastu, ali nešto sporije. No u istom razdoblju zagrijavanje oceana i Zemlje u cjelini se ubrzalo. To, među ostalim, potvrđuje istraživanje koje je prošle godine predstavljeno u časopisu Physics Letters A (PLA). (pogledajte grafikon dolje)

Jedna druga studija, nedavno objavljena u časopisu Geophysical Research Letters, pokazala je da je zagrijavanje oceana u posljednjih 10-ak godina najpostojanije u zadnjih pet desetljeća te da je čak 30-ak posto zatopljenja otišlo u dubine veće od 700 metara zbog promjena u strujama vjetrova i mora.

Odakle ove izmjene u zagrijavanju?

Stručnjaci objašnjavaju da tijekom utjecaja fenomena La Nina više topline odlazi u oceane, dok se za utjecaja El Ninoa više zagrijava kopno. 1990-ih godina bilo je više El Ninoa pa se snažnije zagrijavala površina. Najsnažniji je bio upravo prije 15 godina, 1998. koja je stoga na kopnu bila ekstremno topla. Iz tog razloga nije znanstveno opravdano kasnije godine uspoređivati samo s 1998. Od 2000. dominirala je pojava La Nina pa se više topline pohranjivalo u oceane.

Zanimljivo je da je Reuters nedugo prije članka u kojem tvrdi da su znanstvenici zbunjeni, objavio jedan drugi koji to demantira - s naslovom 'Oceani bi mogli objasniti usporavanje klimatskih promjena'. U tom tekstu piše kako su francuski i španjolski klimatolozi utvrdili da su oceani od 2000. godine upili više topline što može objasniti usporavanje površinskog zagrijavanja. No čini se da nitko u agenciji nije našao za shodno povezati ove dvije puzzle u cjelovitu sliku.