U filmu Spiderman iz 2002. mladi Peter Parker postaje superjunak i stječe fascinantne moći nakon što ga tijekom posjeta laboratoriju ugrize genetski modificirani pauk
Ova ideja možda zvuči kao čista fikcija, međutim, Mitchell Moffit i Gregory Brown iz AsapSciencea u svojoj novoj animaciji pokazuju da bi pauk zaražen posebno dizajniranim retrovirusom u ljudskom organizmu uistinu mogao potaknuti razvoj barem nekih spajdermenskih sposobnosti.
Retrovirusi nose genetske informacije koje se prenose u DNA stanica koje napadaju. Stanica čita novu DNA kako bi ostvarila nove funkcije i stvorila nove proteine. Spajdermenski retrovirus morao bi zaraziti gotovo sve stanice i promijeniti više njihovih funkcija. Teorijski je to izvedivo, no prilično je zahtjevno. Pogledajmo koje bi nove funkcije naše stanice trebale steći.
Prije svega virus bi morao potaknuti stvaranje paučine. Poznato je da je ona znatno snažnija od čelika istih dimenzija tako da bi mreža s nitima debljine dva i pol centimetra mogla zaustaviti borbeni zrakoplov. To pak znači da bi za vratolomije čovjeka bila i više nego dovoljna. Znanstvenicima je genetskim modifikacijama za sada uspjelo potaknuti koze da u svojem mlijeku stvaraju velike količine paučine.
Retrovirus bi nam također trebao dati iznimnu snagu. Pauci mogu podići 50-ak puta veću težinu od vlastite. Budući da dimenzije Spidermanova tijela ne bi rasle, jačanjem mišića njegova bi se snaga brzo povećavala. U tu svrhu virus bi u našem tijelu trebao podići razine proizvodnje miozina koji povećava kontrakcije mišića.
Kako bi se mogli penjati uz zidove? Paucima to nije problem. Oni na svojim nogama imaju mnoštvo malenih dlačica koje pak na sebi imaju još manje dlačice s trokutastim završecima koji ulaze u interakcije s atomskom strukturom površina. To stvara elektrostatičke sile koje im omogućuju da se drže snagom čak 170 puta većom od njihove težine. Spiderman bi, dakle, morao imati vrlo dlakave ruke i noge koje sigurno ne bi impresionirale djevojke.
Konačno pravi bi Spiderman trebao imati i osjetila pauka. Poznato je da su ove fascinantne životinje izuzetno osjetljive na vibracije i promjene u tlaku zraka. No valja istaknuti da ova osjetila djeluju samo u blizini, a ne na veće udaljenosti.
