Često razmišljamo o tome kako zrakoplovi lete i o njihovoj sigurnosti, a manje o svakodnevnim funkcijama koje se odvijaju u njemu. Kruženje zraka, zagrijavanje hrane i pića, čak i ispiranje zahoda – pokazalo se da što je neka aktivnost običnija, to ju je teže obavljati u zraku.

'Prilično je to nevjerojatno kada počnete dublje istraživati. U avionu je sve dvostruko teže nego na zemlji, pa čak i samo pripremanje obroka', kazao je Al St. Germain, konzultant u zrakoplovnoj industriji koji je radio za tvrtke Deltu i United Airlines, za CNN.

Dok je sigurnost oduvijek bila pokretačka snaga zrakoplovnih kompanija, St. Germain kaže da iskustvo putnika može biti ono što ih tjera da biraju jednu aviokompaniju umjesto druge.

Izum Jamesa Kempera

Upotreba vode za ispiranje WC-a u zrakoplovu nije prihvatljiva zbog ograničenja njegove težine. Umjesto toga, avioni koriste zrak. Standardni sustav evakuacije koristi diferencijalni tlak zraka za pražnjenje posude. Patentirao je to James Kemper još davne 1975. godine. Spremnici za otpad – u kojima završi sve što padne u WC školjku – obično se nalaze u stražnjem, a nerijetko i u prednjem dijelu aviona.

Kada pritisnete gumb za ispiranje, otvara se ventil na dnu WC školjke, spajajući je na cijev ispod. Ta cijev – i spremnik za otpad – nalaze se pod pritiskom, što znači da se otvaranjem ventila stvara vakuum koji isisava ono što je u posudi. 'To je kao usisivač', kaže Nigel Jones, stručnjak za zrakoplovno inženjerstvo sa Sveučilišta Kingston u Londonu.

Taj efekt vakuuma neprekidno traje dok je avion u zraku, kaže Jones - jednostavno ga ne čujemo dok ne otvorimo ventil i spojimo WC na sustav. Međutim, kada je avion na zemlji, diferencijalni tlak ne postoji - što znači da ispiranjem WC-a upravlja pumpa, koja stvara vakuum u spremniku. Kako se avion penje, a razlika tlaka u spremniku poraste, vakuum se prirodno stvara i pumpa se zaustavlja.

WC školjke su presvučene teflonom. 'Dakle ništa se ne zalijepi i uopće ne treba puno da se sve očisti', kaže Jones. Zrakoplovne tvrtke biraju koliko WC-a žele u avionu i gdje ih žele smjestiti. Jones kaže da ih postoji minimalni broj po zrakoplovu, ovisno o veličini, ali tvrtke mogu ići i iznad toga ako žele.

Naravno, napunjeni spremnik treba isprazniti - i tu na scenu dolaze vozila za servisiranje zračnih luka koja ga prazne i odvoze sadržaj na obradu. To je dobro izbrušen proces s 50 godina povijesti.

Jamco, japanska tvrtka koja trenutno ima 50 posto udjela na tržištu zrakoplovnih toaleta, već je pomaknula granice izgradnjom bidea za osam zrakoplovnih kompanija, uključujući JAL, Al Nippon Airways i Oman Air. Također su prvi uveli higijenske beskontaktne ispirače i slavine u Boeingu 787.

Plavi led nije samo nešto čemu se treba čuditi na Antarktiku; to je također naziv za slučajno ispuštanje otpadnih voda iz aviona. Oni nikada nisu namjerno izbacivali otpad iz WC-a u atmosferu, čak ni prije ovog izuma, kaže Jones. Ali ako dođe do curenja u ispusnoj cijevi, budući da su srednje temperature zraka znatno ispod nule, sva tekućina koja izlazi automatski se smrzava.

'Došao bi do točke kada bi postao pretežak da bi se zalijepio za servisnu ploču WC-a, pa bi ispao i to je bio plavi led', kaže. To se češće događalo do 1980-ih, kada je uveden zakon o zabrani polijetanja s bilo kakvom curenjem u sustavu zahoda u zrakoplovu.

Nesreće se i dalje događaju, pa je tako 2021. stanovnik u blizini londonske zračne luke Heathrow bio 'pošprican' izmetom. Što je još gore, nije čak bio smrznut jer je avion bio blizu tla i nije bio na niskim temperaturama. Srećom, to je rijetka pojava. Međutim zahodi se relativno često blokiraju.

'To je samo malena cijev, a ljudi odlažu stvari poput pelena – vidio sam kako se spuštaju pribor za jelo i limenke bezalkoholnih pića – fascinirani su da time vide hoće li se spustiti ili ne', kaže Jones, koji je radio kao inženjer u British Airwaysu i vidio neke začepljene zahode. Ali ono što se čini kao bezopasan eksperiment može završiti odgodom leta.

Priprema hrane složen je proces

Svi kritiziramo hranu u avionu, ali kao što njen ljubitelj Nik Sennhauser kaže: 'Morate uzeti u obzir to da se nalazite u metalnoj cijevi na 12 tisuća metara i katapultirate se kroz zrak, a stjuardesa zagrijava obrok u pećnici.'

Priprema hrane za posluživanje u zrakoplovu složen je proces sa strogim higijenskim propisima kojih se treba pridržavati.

Prije ukrcaja u zrakoplov jela pripremaju catering tvrtke koje se obično nalaze u zračnoj luci. Sve se doima jednostavno – sve dok ne pomislite da morate grijati stotine obroka u isto vrijeme. Dodajte tome činjenicu da su obroci za prekooceanske letove često smrznuti.

Većina zrakoplovnih pećnica može koristiti konvekciju ili paru za grijanje i može grijati 40 ili 50 obroka odjednom. 'U velikom zrakoplovu mogli biste možda imati 10 ili 12 pećnica', kaže Jones.

'Zrakoplov treba svu snagu koju može dobiti od motora da poleti', kaže on. 'Ne uključuje pećnice dok nije u zraku zbog opterećenja električnog sustava. Kada poleti, onda se mogu uključiti.'

Jeste li ikada čuli savjet da ne pijete čaj ili kavu u avionu?

Studija o vodi za piće iz 2019. provedena u 11 velikih američkih prijevoznika, koja je vodu ocijenila od jedan do pet, pokazala je da su samo tri dobila ocjenu tri ili više – što se smatra prihvatljivim.

Ona koja nije u bocama dolazi iz spremnika za hladnu vodu u avionu, koji je osigurava za cijeli avion, od toaleta do kuhinje. Sva topla voda grije se do točke koja ubija većinu bakterija, a često se tretira prije dodavanja u spremnik. Tako se voda ukrcana u Boeing 787 tretira UV svjetlom dok se upumpava u avion.

Internet pri brzini od 800 km na sat

Mnogi od nas pristup internetu uzimaju zdravo za gotovo u svakodnevnom životu. Ali koliko je lako održavati vezu dok letite nebom brzinom od 800 km/h?

'To je prilično jednostavna tehnologija - imate antenu koja se nalazi na vrhu zrakoplova i neprekidno se usmjerava prema satelitima', rekao je Don Buchman, generalni direktor i potpredsjednik komercijalnog zrakoplovstva u Viasatu, koji pruža Wi-Fi za gotovo 10.000 letova dnevno.

Cirkulacija zraka

Dok mnogi ljudi misle da se zrak u avionu stalno raspuhuje po kabini, Jones kaže da ga oni moderni cirkuliraju na drugačiji način. 'Zrakoplovi su prije uzimali zrak iz motora, pa se morao hladiti kroz klima-uređaj', kaže on.

Ali noviji zrakoplovi - poput Boeinga 787 - ne koriste zrak za potrebe motora. Umjesto toga, imaju ugrađene kompresore, rekao je Jones. Uzimaju zrak iz vanjskog izvora i puštaju ga kroz kompresor, on cirkulira kroz kabinu i biva pročišćen kroz HEPA filtre.

Današnja cirkulacija zraka u zrakoplovu nije samo održavanje zdravlja – ona također kontrolira kako se putnici osjećaju, posebno na prekooceanskim letovima. 'U Boeingu 787 zrak se mijenja svake tri minute, a u Airbusu A350 to je svake dvije do tri minute, s precizno kontroliranom temperaturom i vlagom kako biste se osjećali svježi kada stignete na odredište', zaključio je Jones.