Internet i računala nam danas omogućavaju da putujemo ne napuštajući dnevnu sobu. Gotovo svaki kutak našeg planeta vizualno je dostupan u digitalnom obliku, a često su karte i fotografije nadopunjene video isječcima i zvukovima
Takav način putovanja ne može zamijeniti jedinstveno iskustvo boravka izvan mjesta stanovanja, ali može značajno pomoći u planiranju posjeta, prisjećanju na prošle posjete ili informiranju o određenom području. Zbog činjenice da putovanja koštaju mnogo novca i iziskuju vrijeme mnogim ljudima će virtualni put u neke države biti jedini način da ih vide, a i to je bolje od ničega.
Priču s digitaliziranjem ptičjeg pogleda na planet i serviranjem toga javnosti započeo je Google svojom naširoko i nadaleko poznatom uslugom Google Earth. Nakon probijanja leda još je nekoliko tvrtki pokušalo ući na to tržište, ali Google Earth je ostao najpoznatija takva usluga.
Google Earth
Ideju o besplatnom posluživanju satelitskih fotografija Zemlje javnosti je pokušala ostvariti tvrtka Keyhole, ali ju je 2004. kupio Google i 2005. predstavio svoju uslugu svijetu. Dotada su postojali tek manji pokušaji virtualizacije Zemlje, poput Microsoftovog Virtual Globea koji se pojavio u enciklopediji Encarta. Za nekoliko godina Earth je dobio konkurenciju, ali je i značajno proširio svoju uslugu.
Današnji Google Earth nudi uvid u nebo, a od najnovije verzije i pogled ispod površine oceana. Kopnene površine, primarno naseljene, prikazane su prilično detaljnim zračnim ili satelitskim fotografijama. Detaljnost je veća u urbanim središtima, pogotovo u zapadnim urbanim središtima. Google redovito osvježava Earth novim fotografijama, tako da su uključene česte promjene u urbanim sredinama. Najnovija verzija nudi i pogled na te starije fotografije koje je Google zadržao u bazi. Zavirivanje u prošlost i pogled na stvari kakve su nekoć bile zna biti vrlo zanimljiv.
Za bolji doživljaj neke lokacije vrlo zanimljiv je 3D pogled, pri čemu poseban algoritam izrađuje profil terena uzimanjem geografskih podataka koje je skupila NASA posebnim radarom iz svemira. U nekim gradovima je moguće vidjeti i trodimenzionalne prikaze zgrada, a ta usluga se naslanja uglavnom na podatke o modelima zgrada koje su Googleu dostavili sami korisnici. Većina takvih pogleda je dostupna za gradove u zapadnim zemljama, ali postoje i iznimke u drugim državama.
Google je kupio i fotografski servis Panoramio te ga spojio s uslugom Google Earth, pa se na mnogim lokacijama može kliknuti na ikone da bi se vidjele fotografije korisnika Panoramia. Još bolji fotografski pogled nudi Street View, kontroverzna usluga nudi 360 stupnjeva pogleda na ulice nekih velikih svjetskih gradova. Na te poglede su se žalile osobe koje su prolazile u trenutku fotografiranja pa su sada izložene pogledima milijuna stranaca. Google je stoga ponudio zamućivanje lica i registracija vozila kao kompenzaciju.
Kao što smo ranije spomenuli, nova verzija Google Eartha (5) omogućava i pogled ispod morske površine. Prikazuje se reljef morskog dna gdje je to dostupno, a zaljubljenici u mora će pronaći i dosta informacija o oceanima.
Live Maps
Microsoft svakoj usluzi koju pruža Google pokušava konkurirati pa je tako predstavio Live Search Maps, nekoć zvan Live Maps, a prije toga Windows Live Local. Ova usluga se prvenstveno bazira na kartama svijeta, a kao sekundarnu mogućnost ima Microsoft Virtual Earth. Virtual Earth prikazuje Zemlju pomoću fotografija snimljenih iz zraka, ali nudi i trodimenzionalni model urbanih područja koji zna biti vrlo detaljan.
Microsoftovu uslugu karakterizira prilično loša podrška za prostore izvan Sjedinjenih Američkih Država, pogotovo što se tiče naših prostora. Karte su podržane jako dobro, ali virtualna Zemlja je višestruko lošija nego što je to slučaj s Googleovom uslugom.
Photosynth
Zanimljiva tehnologija za virtualni posjet udaljenim mjestima je Microsoftov Photosynth. Kombinacijom većeg broja fotografija snimljenih na jednom mjestu, ali ne iz iste točke Photosynth može napraviti prostorni model trenutka kada su fotografije napravljene. Posebno razvijen algoritam prepoznaje ključne točke na fotografijama koje su im zajedničke te kreira virtualni prostor po uzoru na stvarni i u njega smješta fotografije. Gledatelj tada može putovati kroz taj prostor po fotografijama.
Najbolje je što svaki korisnik može napraviti prostorni model od svojih fotografija i postaviti ga na internet. Na taj način baza događaja i lokacija brzo raste te posjetiteljima omogućava uvid u razne lokacije diljem svijeta.
Photosynth nije vezan ni za kakvu kartu, nego se pretražuje po motivima, dakle treba znati što se traži. Među prostornim fotografijama postoji i puno objekata koji nisu nužno vezani uz lokacije, već samo prikazuju neku stvar ili pojavu nevezanu uz neki događaj ili lokaciju, što virtualnim putnicima otežava pretraživanje.
NASA World Wind
Američka svemirska agencija ima svoj virtualni globus, no to nije sve. World Wind je open source projekt, javnosti je predstavljen 2004. godine, ali zbog manjih resursa na raspolaganju nego što ih ima Google ovaj program je tek u verziji 1.4, a ona je predstavljena još 2007. godine. Posebnost World Winda jest što nudi uvid i u druge planete osim Zemlje.
Kao i Microsoftov projekt, i NASA-in se koncentrira na Sjedinjene Države, pa je rezolucija ostatka svijeta bitno niža. Odlično za one koji putuju u SAD, ali se također teško mjeri s Google Earthom.
