Fenomen navješćivanja apokalipse, naravno, nije nikakva novost – prvi poznati zapisi o sudnjem danu mogu se naći u biblijskoj Knjizi o Danielu koja datira iz drugog stoljeća prije Krista. Od tada do danas bilo je na tisuće, očito lažnih, najava kraja svijeta. Kada današnji prođe, baš kao i svi prijašnji, ništa se neće promijeniti; apokaliptičari i u novije vrijeme sve brojniji 'prepperi' naći će novi datum. Stoga nije na odmet pokušati razumjeti psihologiju koja je temelj svih kataklizmičkih predviđanja, odnosno potražiti odgovor na pitanje Zašto?, a ne Kada?

Zašto smo fascinirani sudnjim danom?

Društveni psiholog Jeff Greenberg s Koledža za društvene i bihevioralne znanosti na University of Arizona smatra da ova pojava predstavlja siguran način da ljudi izraze osobne tjeskobe zbog vlastite smrtnosti i stanja u svijetu.

Greenberg, čiji rođendan slučajno pada upravo na 21. prosinca, kaže da ljudi baš kao i životinje, u sebi imaju ugrađen osnovni mehanizam borbe za preživljavanje. No za razliku od životinja mi smo potpuno svjesni vlastite prolaznosti. Jedan od jasnijih pokazatelja naše opsjednutosti smrću su grobovi i ritualni pokopi koji postoje gotovo jednako dugo koliko i ljudi. Kako bi se uspješno nosili s time, mi stvaramo složene kulturne tradicije, svjetonazore i uvjerenja koji nam daju osjećaj trajnosti.

Istraživanja pokazuju da ideja o sudnjem danu posebno privlači ljude koji se osjećaju marginaliziranima. Oni kroz nju izražavaju nezadovoljstvo sadašnjim stanjem i nadu u bolju budućnost. Za vjernike apokalipsa je dan kada će konačno dobiti potvrdu da su bili u pravu i zasluženu nagradu za svoj trud, žrtve i poslušnost Bogu – raj na Zemlji ili uzlazak duše na nebo, a svi nevjernici, prijestupnici i zločinci, koji su možda uspjeli izbjeći kaznu za života, napokon biti suočeni s Božjim sudom. Za malobrojnije sekularne apokaliptičare pripremanje za ono najgore može pak poslužiti kao distrakcija od tjeskobe i nesigurnosti svakodnevnog života – ako ništa drugo djelovanje ublažava osjećaj bespomoćnosti.

Kako je nastala zabuna oko 21. 12. 2012?

Dakle, za pokretanje uzbune oko nekog konkretnog datuma sudnjeg dana nije potrebno mnogo - dovoljno je da netko, poput protestantskog propovjednika Harolda Campinga prošle godine, pronađe neki novi kodirani izračun u Bibliji ili da se brojevi u nekom kalendaru ili računalima (sjećate se 2000?) približe navodnom kraju.

No kako je krenula histerija oko ovog najnovijeg - navodnog majanskog proročanstva? Jedan od najodgovornijih za zabunu je stručnjak za Maje David Stuart profesor povijesti umjetnosti s Teksaškog sveučilišta u Austinu koji je pokušao protumačiti oštećeni zapis u glifima (nedostaju mu posljednji znakovi) tzv. spomenika 6 s nalazišta Tortuguero u Meksiku.

U blogu koji je u listopadu ove godine posvetio svojim otkrićima Stuart je napisao: 'Mnogi tvrde da posljednji znakovi dugog teksta sadrže jedine zapise o tome što su drevni Maje imali reći ili predvidjeti o kraju Bak'tuna koncem 2012. Ja snosim dio odgovornosti za pozornost koju je privukao spomenik broj šest jer sam prije nekoliko godina objavio kratku analizu svakog znaka i odlomak nazvao 'Proročanstvo Tortuguera'. Tada nisam imao pojma da će to ubrzo pokrenuti pravu histeriju na mnogim new age stranicama, forumima te čak naći mjesta u nekim knjigama.' Internet te newagerska sloboda, sinkretizam i površnost u tumačenju raznih vjerovanja zaslužni su za ostatak posla.

21. 12. 2012. je zapravo datum nade!

Stuart je nedavno ponovio da majanski kalendar ne najavljuje kraj svijeta, no istaknuo je da neka najnovija otkrića objašnjavaju zašto je u njemu 21. 12. 2012. vrlo značajan, osim što je kraj kalendara. Tijekom ovogodišnjih iskapanja Stuartov je tim pronašao drugi poznati zapis o 21. prosinca, ali i glife koji predstavljaju 200 godina majanske političke povijesti (pogledajte video dolje). Zanimljivo je da se u tekstovima, upravo suprotno popularnim interpretacijama, 21. 12. 2012. spominje kako bi se istaknuo kontinuitet tijekom krize, a ne kao kataklizmički događaj.

'Hijeroglifi naglašavaju povijest i politiku sedmog stoljeća i povezuju vladavinu drevnog kralja sa završetkom 13. bak'tuna mnogo stoljeća kasnije', rekao je Stuart i pojasnio: 'Ideja je bila da se razdoblje stolovanja božanskog kralja poveže s kozmičkom skalom. Spomenik obilježava posjet najmoćnijeg kralja Maja La Coroni 696. poslije Krista samo nekoliko mjeseci nakon što je 695. pretrpio poraz od dugogodišnjeg protivnika. Vladar je posjetio svoje saveznike kako bi ublažio njihove strahove. Bilo je to vrijeme velikih političkih previranja na teritoriju Maja pa je kralj osjetio potrebu aludirati na mnogo duži ciklus vremena koji završava 2012.'

Drugim riječima, umjesto da proriče kraj, tekst spominje 2012. kako bi kraljeve probleme smjestio u veći kozmološki kontekst. U vrijeme kriza Maje su koristili kalendar kako bi promovirali kontinuitet i stabilnost.