Ako spadate među gejmere kojima klasični izazov nije dovoljan te koji vape za ambrozijom uspjeha, nakon sati i sati eksperimentiranja i zabrinjavajuće čestog umiranja, Klei ima rješenje za vas. Darkest Dungeon već je dugo vremena u stadiju testiranja i razvijanja te je tijekom istog postao apsolutni hit među fanovima RPG-a temeljenih na Rogueu.

Što to znači je da se svijet Darkest Dungeona, povrh svih nedaća koje ću nabrojati, još nasumično generira. To znači da ćete u dva prohoda imati vrlo drukčije iskustvo, barem što se izgleda tamnica tiče. A zbog čega bi ovaj RPG na poteze trebao biti toliko poseban? Ako vam kažem da na igri radi ekipa iz Red Hook Studija i Kleia, firme više poznate po užasno teškom Don't Starveu, možda ćete dobiti neku ideju.

Darkest Dungeon igra je, naime, o psihološkom utjecaju 'avanturizma'. U njemu preuzimate ulogu nasljednika potpuno upropaštenog imanja nekog od vaših predaka koji je, nakon što je potrošio sve opcije za zabavu, pod istim imanjem odlučio iskopati prolaz u misteriozne i neobične svjetove. Rezutat je, očekivano, prozorčić u nešto vrlo slično paklu, samo s više krakova.

Tu u igru ulazite vi. Organizirajući tim plaćenika koji će umjesto vas krenuti u istraživanje ukletog imanja, vaš zadatak je financirati i komandirati ekspedicije u nepoznato. Štos je u tome da, za razliku od drugih igara, ovdje vaša ekipa sa svakom avanturom postaje sve luđa. Stres je velik faktor u Darkest Dungeonu te vas ako ne znate što radite – može vrlo lako ubiti.

Također, zbog jedinstvenog dizajnerskog manevra takozvane 'trajne smrti', garantirano vam je da ćete svoje ljudstvo - gubiti. Vidite, Darkest Dungeon vas na samom početku povuče za kragnu i opali šakom u usta. Njegova hardcore priroda vidljiva je iz svake njegove pore – od suludih strateških eksperimenata pri izabiranju tima pa sve do taktiziranja u iznimno riskantnoj borbi s nemanima.

Da stvar bude još gora, vaši fondovi su jako ograničeni, što znači da ćete barem na startu pazite da uštedite čim više. Ovo nerijetko znači manje hrane i opreme za nesretnike koje šaljete u nasumično generirane tamnice sačinjene od soba, hodnika i zamki. Uglavnom, vi njih šaljete, nadate se da neće poludjeti, a kada konačno dođu nazad tresući se kao potrgana vešmašina, strpat ćete ih u krčmu ili crkvu ne bi li donekle došli k sebi. Sve ove ekskurzije i terapije opet koštaju novac koji jedino zarađujete odlaskom u tamnice. Ukratko, upleteni ste u napetu biku protiv bankrota i karakondžula opremljeni samo dobrom voljom i nekolicinom luđaka koji (bar zasad) još rade za vas.

Ovaj kratki uvod u igru niti ne grebe površinu kompleksnosti Red Hookovog remek djela u izradi. Darkest Dungeon napravljen je na specifični način koji je ujedno mračan ali i privlačan. Svi likovi su stilizirani i izgledaju 'opasno' bez odlaska u ekstreme, grafika je rukom crtano-stripovska i fenomenalno sjeda uz apsolutno briljantno čitane monologe i maestralno skladanu glazbu.

Štos je, doduše, što igra još do danas nije gotova. Ona je, naime, trenutno na Steam early accessu. Tijekom posljednjih nekoliko nadogradnji poboljšalo se sučelje, uvedeni su neki gameplay elementi, a čitava stvar je dodatno otežana. Mislim, zato što do tog trena već nije bila.

Sve u svemu, Deepest Dungeon je bar za sad jedan fenomenalan naslov. Zamislite sidescrollerski Dark Souls na poteze i u čitav mišung ubacite dobru dozu starog Lovecraftovskog ludila i mrvicu Roguea..i imat ćete neku generalnu ideju o čemu se ovdje radi. DD je dokaz da early access igre doista mogu biti dobre, te kako kreatori, ako se ne boje prigovora prljavih casualsa da im je igra preteška – mogu napraviti nešto doista jezivo i dozlaboga izazovno.

Darkest Dungeon zbog kontinuiranog stadija razvoja za sad nema datum izlaska, no platforme na koje će izaći su 'sigurne': Windowsi i PlayStation 4