Dokument je dobio ime po jednoj od samo dvije riječi koje u njemu nisu bile šifrirane. Ima 105 stranica, a uvezan je u zlatan i zelen brokatni papir. Tekst sadrži oko 75.000 znakova koji su vrlo uredno napisani, ali predstavljaju neobičnu mješavinu velikih i malih rimskih slova te golem asortiman apstraktnih simbola. Šifra se sastoji od 90 različitih znakova, a cijeloj zbrci na papiru pridonosi i nepostojanje razmaka među riječima.

Dr. Kevin Knight, stručnjak za računalnu i strojnu lingvistiku, prije početka rada na dokumentu nije imao iskustva s kriptografijom. Međutim, ipak je početkom 2011. odlučio krenuti u zajednički projekt s dvjema švedskim lingvisticama Beatom Megyesi i Christiane Schaefer sa sveučilišta u Uppsali. Nakon što su se nekoliko puta našli u slijepoj ulici, shvatili su da rimska slova označavaju razmake među riječima, dok se prave informacije kriju u apstraktnim simbolima. Otkrili su također da crijevo označava da se prethodni suglasnik ponavlja. Pretpostavili su da je tekst pisan na njemačkom, a potom su ga podvrgnuli analizi učestalosti pojedinih riječi. Nakon toga klupko se počelo brzo odmotavati.

Tim je otkrio da šifra Copiale opisuje rituale i neke političke ideje jednog njemačkog tajnog društva iz 1730-ih. Pokazalo se da je društvo bilo fascinirano očnom kirurgijom i oftamologijom, iako nijedan od njegovih članova nije bio stručnjak za to područje.

Po čemu je taj tekst zanimljiv?

'Dokument otvara prozor ljudima koji proučavaju povijest ideja i tajnih društava', rekao je dr. Knight i dodao da u svijetu ima još nekoliko nedešifriranih tekstova poput poruka ubojice zvanog Zodijak kalifornijskoj policiji iz 1960-ih ili Voynichevog rukopisa s početka 15. stoljeća, koji svojim tekstovima i ilustracijama već stoljećima zbunjuje kriptografe. Ta posljednja knjiga dobila je ime po poljsko-američkom trgovcu Wilfridu Voynichu koji ju je pronašao 1912.