Još otkako su europski konkvistadori pokorili Južnu i srednju Ameriku mit o El Doradu jedna je od najvećih zagonetki koju arheolozi i povjesničari nastoje odgonetnuti. No za razliku od jednako slavne Atlantide ili skrivenog Atilina blaga, čini se da je ovaj misterij konačno razriješen.

Naime, novija istraživanja otkrila su kako legendarni 'zlatni grad' nije bio mjesto već osoba i to vladar naroda Muisca koji je od 800. godine nastanjivao područje današnje centralne Kolumbije, piše BBC. Dok je za Europljane El Dorado predstavljao neutaživu glad za bogatstvom i zlatom, za domicilno stanovništvo ono nikad nije bilo mjesto već vladar koji je bio toliko bogat da se svakog dana od glave do pete prekrivao zlatom. U njega je bio odjeven cijelog dana da bi navečer zlatni pokrivač prao u jezeru te ga prinosio kao žrtvu bogovima.

Što je najzanimljivije, taj podatak nije novootkrivena činjenica već povjesničarima dobro poznata pretpostavka koju je još 1636. godine u svojoj knjizi 'Osvajanje i otkrivanje novog kraljevstva Granade' opisao Juan Rodriguez Freyle. Taj je španjolski istraživač do detalja predočio ustoličenje 'zlatnog' vladara Muisca čija je inicijacija završavala veslanjem do svetog jezera na kojem bi novi vladar ukrašen perjem, zlatnom krunom i zlatnom prašinom bogovima žrtvovao predmete od zlata, smaragda i ostalih dragulja. Novija arheološka istraživanja potvrdila su ove zapise kao i činjenicu da je narod Muisca vjerovao da zlato posjeduje duhovne moći. Stoga su 50 posto njegove godišnje proizvodnje kao žrtvu prinosili bogovima.

Među važnija otkrića koja potkrepljuju ovu tezu spada mali zlatni splav kojeg su trojica seljana 1969. pronašli u špilji u brdima Bogote. Kasnije su u obližnjim jezerima i na svetim mjestima Indijanaca pronađeni mnogi vrijedni zlatni predmeti koji su dodatno potvrdili autentičnost Freylovih zapisa.