Prema izviješću predstavljenom u časopisu Malaria Journal ova bolest u posljednje vrijeme izaziva sve veću zabrinutost liječnika u europskim zemljama u kojima se do nedavno smatrala iskorijenjenom.

Albanija se početkom 20. stoljeća smatrala endemskim područjem u kojem je malarija bila autohtona bolest. Postupno je stavljena pod kontrolu da bi se nekoliko desetljeća nakon II. Svjetskog rata smatrala povijesnim kuriozitetom. No iz više razloga od 1994. godine u toj se zemlji bilježi porast broja oboljelih. Stručnjaci ističu da je teško utvrditi postoji li veza novootkrivenih slučajeva s autohtonim izvorima jer se kroz dugo razdoblje smatrala iskorijenjenom. Smatraju da su glavni uzroci ponovnog javljanja bolesti velike migracije, promjene u okolišu poput plavljenja u deltama rijeka koje utječu u Jadransko i Jonsko more te nazočnost komarca Anopheles čije ženke prenose malariju.

Mada autori albanske studije smatraju da su novodijagnosticirani slučajevi vjerojatno uvezeni, uglavnom iz Grčke i Italije, ističu da bi trebalo provesti mjere kako bi se spriječilo pojavljivanje autohtonih slučajeva i širenje bolesti. Prošle godine u toj je zemlji po prvi put od 1970. zabilježeno sedam oboljenja

Je li Hrvatska sljedeća nakon Grčke i Albanije?

Prof. dr. sc. Ira Gjenero-Margan, epidemiologinja, voditeljica Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a, istaknula je u listopadu 2012. da su posljednjih godina u Europi zabilježene bolesti koje tu nikada prije nisu bile prisutne, ali i neke koje su nekada davno bile, a uspješno su iskorijenjene poput chikungunye, denge, zapadnog Nila i malarije.

Ove bolesti se, među ostalim, šire zbog toga što su se u južnim dijelovima Europe posljednjih godina nastanile neke nove vrste komaraca kao što je Aedes aegypti i vratile neke stare koje su bile istrijebljene.

'U Hrvatsku se neprekidno uvozi malarija koja ima jako visok mortalitet', rekla je Gjenero-Margan i dodala: 'Posljednji autohtoni slučaj malarije u Hrvatskoj je zabilježen 1945. Svojevremeno je zahvaćala čak 80 posto našeg teritorija. Ona je eradicirana i u Turskoj i Grčkoj, međutim, posljednjih godina ondje je zabilježeno više novih autohtonih slučajeva'.

Malarija je opasna, ali izlječiva

Malarija se prenosi preko krvi zaražene mikroorganizmom protistom iz roda plazmodija. Kada sporozoiti uzročnika malarije dospiju u krvotok, dospiju do jetre, gdje ulaze u hepatocite i u njima se aseksulano razmnožavaju. Bolest je kroz tih 8 do 30 dana najčešće asimptomatska. Kod P. vivax i P. ovale jetrena faza može latentno trajati i do 1,5 do 3 godine.

Metode za prevenciju malarije uključuju lijekove, eradikaciju komaraca i prevenciju njihovih uboda. Među ljudima je prisutna već 50.000 godina. Poznati biolog Robert Koch otkrio je da se može uspješno spriječiti isušivanjem močvara, prirodnog staništa prijenosnika, pa ju je tako liječio u Brijunskom arhipelagu. Nakon toga njemački su je liječnici nastavili iskorjenivati u Istri. Danas se liječi učinkovitim lijekovima čija primjena ovisi o težini bolesti. Nekomplicirana malarija liječi se kombinacijom dva ili više antimalarijska lijeka kao što su kinin, sulfadoksin-pirimetamin, doksiciklin i klindamicin. Teška malarija liječi se antimalaricima uz suportivne mjere u bolnicama zbog potrebe nadzora vitalnih funkcija.

Većina oboljelih može se potpuno oporaviti. No teška malarija može brzo napredovati i uzrokovati smrt već u nekoliko sati ili dana. Najteži oblici bolesti, liječeni u najboljim centrima imaju smrtnost do 20%. Na video snimci dolje vidi se parazit kako ulazi u crvenu krvnu stanicu i razara je iznutra.