Putujući svemirom brzinom od 28.163 kilometra na sat, Međunarodna svemirska postaja (ISS) napravi krug oko Zemlje svakih 90 minuta, što znači da posada u 24 sata može vidjeti čak 16 izlazaka i zalazaka Sunca. U bilo kojem trenutku ona je dom za sedam međunarodnih članova posade s dnevnim i radnim prostorom veličine prosječne kuće sa šest spavaćih soba.

ISS je nedvojbeno postao kultni dio ljudske povijesti, a 20. studenog NASA je proslavila njegovu 25. godišnjicu. Ova je obljetnica pomalo gorka jer bi sama postaja trebala biti povučena iz upotrebe do 2030., naime struktura će joj postati previše istrošena da bi mogla sigurno udomiti astronaute. S datumom isteka upotrebe koji je postavljen na to uporište čovječanstva u svemiru, vrijedi razgovarati o tome što smo naučili pomoću nje i zašto je to važno.

Izazov bez presedana

ISS je bio ključan u razvoju svemirskog hardvera. Inženjerima je postaja pružila izazov bez presedana - stvaranje nastambe u niskoj Zemljinoj orbiti koja može sigurno ugostiti polustalnu populaciju ljudi. Uvjeti mikrogravitacije, prijetnja sudara sa svemirskim otpadom i štetno kozmičko zračenje također stvaraju novo okruženje u kojem su znanstvenici morali rješavati brojne logističke probleme.

Upravo zbog tih rješenja ISS je omogućio testiranje novih tehnologija koje bi se jednog dana mogle koristiti tijekom dužih pothvata posada u druga područja Sunčevog sustava, a možda čak i u duboki svemir. ISS je očito bio izvor tehnoloških inovacija, a možda je još važnije to da nam je omogućio da shvatimo kako boravak u svemiru utječe na ljude.

Kako se pripremaju astronauti?

Ljudsko tijelo evoluiralo je na površini Zemlje, što znači da svemir predstavlja novi niz izazova, piše Space. Naprimjer, astronauti na ISS-u moraju provesti dva sata dnevno vježbajući da bi spriječili mišićnu atrofiju jer njihova tijela ne moraju neprestano raditi protiv gravitacije na površini našeg planeta.

'Na temelju programa ISS-a, NASA je doista naučila što se događa s ljudskim tijelom u nultoj brzini tijekom dugotrajnih letova. Kada odlučimo otići na Mars, te ćemo ljude poslati u dugotrajnu misiju, stoga je imperativ znati što će oni time učiniti svojim tijelima', rekao je Brain Ferry, voditelj misije komercijalnih programa posade u NASA-i.

Život na ISS-u astronautima predstavlja i brojne psihološke izazove. Izolacija, nedostatak privatnosti i radna okolina od koje se puno očekuje mogu stvoriti prilično teške uvjete za život i rad.

Proučavanje psiholoških učinaka života i rada u svemiru na ISS-u pomoglo nam je razumjeti što će ljudima trebati da napreduju na dužim putovanjima u duboki svemir.

Kraj karijere

Završetkom programa, stanica će se izbaciti iz orbite na kontrolirani način te će se njena postrojenja raspasti i ispariti ulaskom u Zemljinu atmosferu. Svi ostaci stanice koji dospiju na Zemljinu površinu sletjet će u udaljeni dio oceana.

Tijekom životnog vijeka ISS-a, tisuće inženjera, računalnih znanstvenika, istraživača i astronauta iz svih krajeva svijeta pridonijeli su njegovu funkcioniranju i procvatu.

Ova postaja, dakle, u određenom smislu nadilazi znanstvena dostignuća - ona je važan simbol onoga što se može postići kada nacije ostave po strani svoje razlike i rade na ostvarenju zajedničkog cilja.