Sve je krenulo tako što je Karlo Bosiljevac svom mentoru na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) predložio izradu drona kao diplomskog rada.

Ideja je bila napraviti bespilotnu letjelicu ukupne mase do pet kilograma, doleta do 100 kilometara i dvosatnog trajanja leta, skupa s pripadajućim sustavima za upravljanje. Dron je također trebao moći prikupljati i obrađivati podatke u letu, osigurati dulju autonomiju leta, kao i izvršavati unaprijed određene zadatke.

Projektu su se ubrzo pridružili i drugi zainteresirani za izradu bespilotnih letjelica, odnosno rješavanje problema koji se pritom pojavljuju.

Uigrani tim

Odakle zanimanje za bespilotne letjelice? Svim sadašnjim i bivšim članovima tima mladog i ambicioznog tima zajednički su bili interesi u srodnim poljima.

Karlo Bosiljevac i Đani Vrsalović su dugogodišnji zaljubljenici u avijaciju, Matej Šalinović i Vičenco Kosor su vrsni elektroničari, Petra Krhač ima iskustva s kompozitnim materijalima i financijama, Mirko Borovac dobro poznaje komunikacijske sustave, a Goran Ivandić odlično barata programima za modeliranje.

'Natjecanje Ericsson Innovations Awards spojilo je naše vještine i znanja te nas je početkom 2017. godine okupilo u Flow Design Team. Pod mentorstvom Gorana Gašparovića iz tvrtke Ericsson Nikola Tesla i profesora Branka Klarina s FESB-a uspjeli smo plasirati se među najboljih 13 od ukupno 960 timova iz cijelog svijeta', rekao je tportalu Bosiljevac.

Flow Design Team danas ima osam članova. Bosiljevac je voditelj projekta i glavni dizajner, Krhač vodi financije i proizvodnju, Šalinović i Kosor zaduženi su za elektroničke sustave, a Borovac za komunikacije.

Klarin i Gašparović uskaču savjetima i iskustvom s tehničke i organizacijske strane, dok je doktorand Vrsalović zadužen za ekspertizu iz područja kompozitnih materijala i letjelica općenito.

Godinu dana do prve letjelice

Razvoj prve letjelice trajao je skoro godinu dana i uključivao je napredne inženjerske proračune kako bi se došlo do konačnog dizajna.

'Nakon što smo simulacijama provjerili koncept i testirali model u zračnom tunelu na FESB-u, proizveli smo VX-1. Bio je to upola manji model čija je zadaća bila dokazati kako ono što smo predvidjeli može funkcionirati u stvarnosti.

Na tome su radili članovi tima – studenti strojarstva, elektrotehnike i računarstva - a savjetima su uvijek rado pomogli stariji članovi i kontakti iz industrije koje smo stekli tokom rada na projektu.

Uz njihovu pomoć, kako znanjem i iskustvom, tako i financijski, uspjeli smo sami proizvesti letjelicu VX-2 od karbona, raspona krila dva metra, koju je moguće unaprijed programirati za izvršavanje određenih zadataka', opisao je Bosiljevac.

Razvoj je poprilično financijski izazovan, ali dobili su pomoć i podršku.

'FESB nam je od prvog dana omogućio korištenje moderno opremljenog laboratorija s računalima i zračnim tunelom. U početku smo sami financirali nabavku literature i osnovnih materijala, ali potencijal su brzo prepoznale tvrtke Velum Nautica i Gottinger koje su donirale materijal za izradu kompletne konstrukcije.

Kasnije su nas podržali STATIM, Sveučilište u Splitu, Studentski zbor, a zadnjih nekoliko mjeseci partneri su nam DNV GL, Rudan, Ex-Top, Elevon tehnologije, pa čak i splitsko pogrebno poduzeće Lovrinac te Čistoća', istaknuo je Bosiljevac.

Sami proizvode, sami testiraju

Letjelice izrađuju sami u radioni na FESB-u. 'Najčešće isprobavamo postupak nekoliko puta dok ne dobijemo optimalan rezultat. U početku su nam od velike pomoći bile kolege iz FESB Racinga koji godinama rade oplatu za bolid studentske formule na sličan način. Proces je dugotrajan, radi se s opasnim kemikalijama, ali svojstva tako proizvedenog modela ne mogu se mjeriti sa standardnim materijalima poput drveta, stiropora i slično', opisao je Bosiljevac.

Kako su njihove bespilotne letjelice u kategoriji za koju ne treba prijavljivati let Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe, letjeti mogu doslovno svugdje. Ipak, zbog vlastite i tuđe sigurnosti u slučaju nepredviđenih situacija probne letove najčešće obavljaju u Konjskome kod Klisa ili aerodromu Piket u Sinju.

Kad se na FESB-u pročulo da se radi na ovakvom projektu, u laboratorij su počeli navraćati ljudi koji i sami žele pokrenuti nešto slično. Tako se nedavno oformio tim preddiplomaca koji rade letjelicu od biokompozita napravljenog od brnistre, EDX1. 'Taj koncept primljen je na međunarodno natjecanje Smart Drone Challenge, koje će u srpnju biti održano u Barceloni u Španjolskoj', istaknuo je Bosiljevac.

Nedostaje novca za veliko natjecanje

Projekt pomaže i Mate Rimac, odnosno njegova tvrtka Rimac Automobili.

'Mati smo u razgovoru spomenuli projekt, pa nas je tražio da pošaljemo materijale kako bi sa svojim inženjerima vidio kako nam mogu pomoći. Već pola godine blisko surađujemo s tvrtkom Rimac Automobili kako bismo na natjecanju u Americi u lipnju imali još kvalitetniju, industrijski proizvedenu letjelicu', rekao nam je Bosiljevac.

Riječ je o natjecanju AUVSI SUAS, koje se od 2002. održava u vojnoj bazi Patuxent River blizu grada Washingtona (SAD) kako bi potaklo interes studenata za područje bespilotnih sustava, pratećih tehnologija te inženjerskih znanja i vještina.

U natjecanju sudjeluju timovi sa sveučilišta kao što su Harvard, Stanford, CalTech, Penn State, Berkeley, München i Rim te američkih vojnih učilišta čiji projekti uživaju snažnu podršku i financiranje. 'Mi se snalazimo s onime što imamo, što nije nužno loše jer traži od nas da uvijek pronađemo bolje rješenje i s inženjerske i s ekonomske strane', pojasnio je Bosiljevac.

Na žalost, odlazak na to natjecanje trenutno je pod upitnikom jer timu nedostaje sedamdesetak tisuća kuna za avionske karte, smještaj, osiguranje i transport letjelice. 'Uspijemo li prikupiti ta sredstva nadamo se kako ćemo vidjeti kako drugi timovi rješavaju neke inženjerske probleme, otkriti koje nedostatke ispraviti u budućim verzijama letjelice te da će nam natjecanje biti odskočna daska za pokretanje vlastitog startupa', rekao je Bosiljevac.

Sve stroži zakoni koče razvoj i proizvodnju

Kad novac ne bi bio ograničenje, i dalje bi osmišljavali i izrađivali letjelice u istoj kategoriji ukupne mase do pet kilograma jer su s njima daleko odmakli u razvoju.

'Nitko od proizvođača zasad nije postigao tehničke karakteristike - poput duljine trajanja leta, maksimalne brzine i dometa - koje smo mi uspjeli. Financijski ograničeni ili ne, mi i dalje radimo na unaprjeđenjima i poboljšanjima kako bismo u dogledno vrijeme predstavili letjelicu još naprednijih karakteristika', najavio je Bosiljevac.

Postoje li u Hrvatskoj uvjeti za serijsku proizvodnju bespilotnih letjelica? Interesa za rad na inovacijama i ovakvim tehničkim projektima ima, kao i znanja, ali nedostaje podrška države. 'Pri tom ne mislim samo na financijske pogodnosti, nego i na zakonski okvir koji ograničava i proizvodnju i distribuciju bespilotnih letjelica. Sve restriktivniji zakoni otežavaju razvoj i proizvodnju, a na kraju i samo korištenje letjelica', poručio je Bosiljevac.