Ana Car živi, za hrvatske prilike, neuobičajeno dinamičan život: otprilike dvije trećine godine provodi u Zagrebu, a trećinu u San Franciscu, kao dio tročlanog tima koji predstavlja domaću softversku tvrtku Infinum s druge strane oceana.

Taj posao dijeli sa suprugom Tomislavom, suosnivačem Infinuma, i još jednim zaposlenikom koji je zadužen za ured u New Yorku. Ana i Tomislav najviše vremena provode u San Franciscu i obližnjoj Silicijskoj dolini.

'Put od Zagreba do San Francisca s presjedanjima traje od 14 do 16 sati, tako da dosta vremena provedem putujući', rekla je tportalu informatičarka rodom iz Svete Helene, koja tim ritmom živi od 2015. godine, otkad je Infinum krenuo u proboj na zahtjevno tržište Sjedinjenih Država.

Probaj, nauči, postani bolji, probaj ponovno

Kako je probijati se na američko tržište? 'Prilično teško i izazovno', rekla nam je tijekom razgovora u sobi za opuštanje u Infinumovim uredima koji se protežu na dva kata poslovne zgrade u zagrebačkoj Strojarskoj ulici, nadomak Autobusnog kolodvora.

'Konkurencija je ogromna te ima jako puno tvrtki s dobrim kadrovima i kvalitetnim proizvodima. Ovdje godinama poslujemo, stvorili smo brend i reputaciju. Ljudi znaju za nas. U San Franciscu to ne znači puno', opisala je Ana.

Ne stječe se dojam kako su ju tri godine stalnih putovanja na relaciji Europa - SAD izmorile, iako priznaje kako je žonglirati između Zagreba i San Franciska izazovno, ponekad i naporno. 'Nekad mi se ne da pakirati, razmišljati što mi treba tu, što mi treba tamo... No veseli me to što mogu pokupiti najbolje od oba svijeta', istaknula je.

U Americi joj se sviđa to što je u doticaju s novim tehnologijama, puno aplikacija i servisa koji vjerojatno nikad neće ni stići do Hrvatske. No jak dojam joj je ostavilo i to što se susrela s puno pametnih, sposobnih i kompetitivno nastrojenih ljudi.

'Svi žele biti novi Apple, Amazon, Google ili Facebook. Poticat će vas da probate ostvariti i najgluplju ideju jer je to najbolji način učenja. Nema, kao kod nas, negativnog stava prema poduzetništvu i stvaranju nove vrijednosti, prijedloga da se zaposlite u državnoj službi jer je to sigurnije, već - probaj, nauči, postani bolji, probaj ponovno', istaknula je Ana.

Dok je u Americi, najviše joj nedostaju prijatelji i dugi razgovori uz kavu u zagrebačkim kafićima. Privatni život ne trpi joj zbog dinamičnog životnog stila onoliko koliko bi mogao, ponajprije zbog toga što uglavnom putuje sa suprugom. 'Bilo bi puno teže da moram stalno putovati sama', dodaje.

Bolje je raditi 14 sati dnevno nego biti u demotivirajućoj okolini

Kako održati ravnotežu privatnog i poslovnog kad su oba bračna partnera na istom poslu? Važno je imati puno tolerancije, razumijevanja i dobro se slagati s osobom s kojom to pokušavate ostvariti.

'Tomislav i ja smo imali sreće što smo jako slični po tome što nam je važno u životu, koji su nam prioriteti, što volimo, načinu na koji radimo... U početku sam strahovala da to neće funkcionirati, ali pokazalo se kako nam ide sasvim dobro', istaknula je Ana.

Sukobe i razlike u mišljenjima razrješavaju tako što saslušaju jedno drugo i uvide čije je rješenje bolje. Nisu se još dosad susreli s problemom tako velikim da bi Tomislav trebao presjeći tako što bi se pozvao na to da je osnivač i glavni direktor.

'Rekla bih da je on češće u pravu kad su poslovne politike i prakse u pitanju jer je to područje na kojem ima više iskustva. No često prihvati moje prijedloge i sugestije jer sam - za razliku od njega - radila u više tvrtki pa znam kako je biti zaposlenik od devet do pet', pojasnila je.

Naime, prije no što je došla u Infinum Ana je promijenila nekoliko poslova. Između ostalog, provela je tri godine u jednoj državnoj agenciji. 'Nije bilo loše', prisjetila se, 'ali nije to bilo ono što sam željela. Rad u takvom okruženju može demotivirati mladu osobu željnu znanja i dokazivanja. Sad radim 12-14 dnevno i nemam 30 dana godišnjeg odmora, ali sam u doticaju s najnovijim tehnologijama i puno više učim'.

I odmak od razvoja softvera je dobar

Kao primjer izazovnih projekata navela je rad na aplikaciji Terappia, koju su u Infinumu razvijali za korporaciju Sandoz.

'Tražili su aplikaciju koja bi podsjećala ljude da trebaju popiti lijekove. Predložili smo sustav koji će putem skeniranja računa u ljekarni prebacivati podatke o terapiji u aplikaciju. Bilo je to ambiciozno jer smo morali integrirati liječnike koji propisuju terapije, ljekarne i Centralni informacijski zdravstveni sustav (CEZIH), što se pokazalo iznimno zahtjevnim. Žao mi je što nisam ostala do kraja na tome jer sam morala ići u San Francisco, pa je projekt preuzeo kolega koji ga i danas vodi', ispričala je Ana.

Drugi primjer je aplikacija Scannr, razvijena u suradnji s Mikroblinkom, koja skenira barkod na američkim vozačkim dozvolama kako bi povukla niz korisnih podataka te, primjerice, skratila vrijeme čekanja pri provjeri dobi na ulasku u klubove.

Iz te suradnje izrodile su se druge poslovne prilike, pa tako i ona u kojoj su je integrirali sa skeniranjem VIN (Vehicle Identification Number) kodova na automobilima. Ti kodovi sadrže niz podataka i informacija o vozilu. Primjerice, moguće je dobiti kompletnu povijest vozila: je li bio servisirano, koliko je vlasnika imalo, je li sudjelovalo u nesrećama...

Trenutno radi na projektu stvaranja sadržaja za aplikaciju koju su razvili za klijenta. Organizira i nadzire proces u sklopu kojeg smišljaju recepte po strogo određenim nutritivnim mjerilima, snimaju jela nastala temeljem njih i ubacuju ih u aplikaciju. 'Veseli me odmak od razvoja softvera', rekla nam je Ana.

Djevojčica fascinirana računalima i internetom

Informatiku kao poziv odabrala je još kao djevojčica fascinirana računalima, tim magičnim kutijama koje nam nude svijet na dlanu. 'Kao i sva djeca, voljela sam se igrati. Ali više me se dojmilo to što se mogu spojiti na net i doći do raznovrsnih informacija iz različitih izvora. Jako me zanimalo kamo će to dalje otići, pa sam odlučila postati dijelom te industrije', opisala je.

Najviše se igrala tijekom studija, kad se u studentskim domovima uvijek mogla naći ekipa za LAN party. Jedna od igara umalo ju je koštala godine na varaždinskom Fakultetu organizacije i informatike. 'Obožavala sam prvo izdanje igre Mafia. Toliko sam ju igrala da sam prestala učiti i odlaziti na kolokvije. Skoro sam pala drugu godinu zbog nje', ispričala nam je uz smijeh.

Danas nema vremena za igranje. Slobodno vrijeme najradije provodi u isprobavanju novih stvari, trčanju i plesu na šipki. Tek ponekad ubija vrijeme nezahtjevnim igrama na mobitelu.

Djevojkama koje razmišljaju o karijeri u širokom području koje pokrivaju informacijske tehnologije preporučuje da svakako studiraju nešto što je s njima povezano te da se ne boje upustiti u svijet na koji se (još uvijek) gleda kao na dominanto muški.

'Nisam imala loših iskustava u IT svijetu zbog toga što sam žensko. A i taj svijet se vrlo brzo mijenja. Infinum je prošle godine imao tri programerke, danas ih imamo deset. Tko zna što će biti za deset godina? Stoga, ako vas tehnologija imalo zanima, počnite ju proučavati i baviti se njome. To je vrlo zanimljivo i uzbudljivo područje u kojem možete puno naučiti i brzo napredovati', uvjerena je Ana.