Myriam Joire zanimljiva je sugovornica. Vlasnica tri putovnice (francuske, kanadske i američke) i tehnološka pionirka iza sebe ima raznovrsnu karijeru, tijekom koje je kao jedna od vodećih svjetskih tehnoloških novinarki pisala za poznate tehno web medije poput Engadgeta te svjedočila brojnim važnim događanjima u svijetu tehnologije, a u ponekima i aktivno sudjelovala.  

Razgovarali smo s njom netom prije ovogodišnjeg Bug Future Showa, tijekom kojeg je održala jedno od glavnih predavanja na temu 'Top 5 tech trendova za budućnost s pet zvjezdica'.

Kako ste, kao programerka za videoigre, počeli pisati o tehnologiji?

Igrala sam se tehnologijom od malih nogu, što nije bio čest slučaj sa ženama u to vrijeme. Odrastala sam dok su osobna računala tek osvajala svijet, kad ste trebali razumjeti kako hardver i softver funkcioniraju zajedno kako biste ih mogli natjerati da naprave ono što želite. Imala sam sreće što sam tome bila izložena kad sam bila mlada, što sam voljela rastavljati stvari i mijenjati ih. Računala su me fascinirala jer su alati koje ste mogli mijenjati pišući računalni kod. Kad je došlo vrijeme za fakultet, odlučila sam se za inženjersku karijeru. Vrlo brzo sam se usmjerila na softver jer sam u tom području brže rasla nego u hardveru. Poslije završetka školovanja postala sam razvojna programerka za videoigre.

Za sve je kriv mobitel?

Početkom dvijetisućitih shvatila sam kako će mobilno računalstvo postati iznimno važno. Uređaje si nisam mogla priuštiti, ali sam čitala sve do čega sam mogla doći o tehnologiji. Pratila sam kako prijenosni uređaji postaju manji, jeftiniji i povezaniji. Potom su došli mobiteli, koje sam rano prigrlila, ali ne kao prijenosno računalo, već kao zamjenu za fiksnu liniju. Brzo mi je postalo jasno kako će se mobiteli i računala spojiti. U to vrijeme sam radila na razvoju videoigara. No na nagovor prijatelja oko 2004. godine sam počela pisati blog. Dala sam se nagovoriti jer mi je to olakšavalo pisanje tehničke dokumentacije, što nisam voljela raditi. Nastojala sam sve raditi mobitelom, osim tipkanja članaka. Povukla sam granicu jer su i tipkovnice i zasloni u to vrijeme bili vrlo mali. Vrlo rano sam počela dodavati fotografije i video. Zbog mobitela sam se počela ozbiljnije baviti fotografijom. Osnove fotografiranja sam naučila uz sva ograničenja mobitela iz 2005. No kako dolazim iz obitelji glazbenika, bilo je ključno i to što sam na mobitelima mogla slušati glazbu. Prve videozapise uživo radila sam na operativnom sustavu Symbian pomoću aplikacije Qik, preteče Facebooka Live i Periscopea, u vrlo niskoj razlučivosti i kvaliteti.

Nedostaje li vam rad na razvoju videoigara?

Da, iako je to sad posve drukčiji svijet. Kad sam se sredinom 90-ih prošlog stoljeća počela baviti njima, videoigre nisu bile tako velik i unosan posao kao danas. Radila sam za manje studije u kojima sam razvijala vlastitu tehnologiju, uglavnom za stolna računala i konzole. Bilo je to pomalo kao na Divljem zapadu. Otišla sam nakon što je industrija izgubila tu nezavisnu vibru, kad su tvrtke prestale riskirati. Same igre nisu me zanimale toliko kao izazov rješavanja teških tehnoloških problema. Mislim da sam otišla u pravo vrijeme. U videoigrama i dalje ima puno inovacija, ali mi se druga područja čine zanimljivijima. Ipak, vratila bih se ako bi se ukazala prava prilika. Kao što sam iz Engadgeta otišla u Pebble (startup poznat po pametnim satovima i vrlo uspješnoj crowdfunding kampanji - op.a.).

Kad smo već kod Pebblea, što se dogodilo s njima? Zašto nisu uspjeli?

Pebble je imao sve elemente za komercijalni uspjeh. Ali napravili su niz pogrešaka koje su ih stajale predvodničke pozicije. Mogli su, primjerice, ući u partnerstvo s Microsoftom ili prodati tvrtku za nemale iznose. Upozoravala sam ih na to dok sam još radila za njih, no to im nije dobro sjelo. Šteta jer su bili u poziciji natjecati se s Appleom, koji je pokazao kako je moguće napraviti održiv posao s tom kategorijom uređaja. Odabrali su to ne učiniti i to je bila strateška pogreška. Mislim da nisu htjeli izgubiti kontrolu, predati svoje dijete nekom drugom. Vjerujem da su imali najbolje namjere, ali žao mi je što nisu slušali niz upozorenja koja su dobili. Doista sam vjerovala u njih. Zbog Pebblea sam počela nositi ručne satove.

Bilo je teško otići iz Engadgeta jer sam voljela taj posao i ljude s kojima sam radila, kao i putovanja, pristup tehnologiji... No Pebble je donio nove izazove, brz ritam i izazove s kojima se trebalo suočavati u podizanju startupa na noge. Zbog tog iskustva sam danas bolja novinarka jer razumijem izazove s kojima se startupovi i tvrtke općenito susreću. Ujedno mi je to iskustvo donijelo novu karijeru. Zbog uspjeha Pebblea puno je ljudi tražilo moje mišljenje, savjet ili usluge oko crowdfundinga, pa sam se počela profesionalno baviti konzultiranjem. Danas oko 20 posto vremena posvetim novinarstvu, ostalo sam konzultantica. Savjetujem uglavnom azijske i europske tvrtke koje se žele probiti na američko tržište. Zasad još nemam klijente u Hrvatskoj, ali eto, tu sam nekoliko dana... (smijeh) Volim taj posao jer sam sama svoja šefica i putujem, što me veseli.

Smatrate li da nosivi uređaji imaju budućnost?

Da, ako proizvođači budu selektivni oko toga što ugrađuju u uređaje i u kojoj mjeri. Uvjerena sam da će puno stvari koje koristimo svakodnevno, poput naočala, imati ugrađenu tehnologiju. Ne treba nužno sve biti povezano, niti opremljeno hrpom značajki. Za čajnik je, recimo, dovoljno da zviždi kad zavri voda u njemu. No bilo bi super imati pametni štednjak koji zna prepoznati taj zvižduk i može nam poslati obavijest o tome. Tek smo zagrebli po mogućnostima koje nude odjeća i nakit. Trenutno modna industrija ne razumije mogućnosti i ograničenja tehnologije, a tehnološki stručnjaci ne razumiju zahtjeve i potrebe modnih dizajnera. Tehnologija još nije posve spremna za taj spoj, ali bit će uskoro. Slično je s virtualnom stvarnošću, koja je prisutna od 80-ih godina prošlog stoljeća, ali nije bilo tehnologije koja bi ju učinila pristupačnom većem broju ljudi. Idući logičan korak su implantati, što još nismo pošteno ni načeli.

Kako u tom pogledu vidite hrvatski Bellabeat?

Obratili su mi se radi konzultantskih usluga prije nekoliko godina. Nismo se dogovorili, ali bilo mi je zanimljivo to što su tada radili jer su dobrim dijelom bili krenuli u pravom smjeru. Trebamo tehnologiju koja se može prilagoditi stanovima i kućama jer ih je teško mijenjati. S druge strane, automobile, hladnjake, strojeve za pranje rublja, televizore, zvučnike i druge uređaje treba opremiti tako da automatiziraju često obavljane radnje. Teslin auto Model 3 je dobar primjer budućnosti automobila. Ne samo zato što je električni i donekle autonoman, već i zato što donosi koncept dijeljenja automobila, ali mogućnost instant softverske prilagodbe korisniku.

Biste li se vratili videoigrama zbog mogućnosti koje nudi virtualna stvarnost?

Da, razmišljala sam o tome. Odlučila bih se na to ako bih dobila priliku razvijati tehnologiju koja će ideju pretvoriti u proizvod, u startupu gdje bih bila jedna od osnivačica i šefica tehnike. Ipak, čini mi se kako je mobilno igranje trenutno veća prilika nego virtualna stvarnost jer je ona još uvijek suviše vezana za računalo. Ljudi žele uroniti u sadržaj dok su u pokretu. U tom smislu proširena stvarnost nudi još veći potencijal, a jednostavnija je za primjenu. Igra koju možete igrati koristeći pametne naočale i pritom još uvijek vidjeti svijet oko sebe - e, to je prava stvar. Pokemon Go nam je pokazao kako je to moguće, a u Kini tvrtka Neobear proizvodi obrazovne igre za djecu daleko naprednije u odnosu na sadržaje proširene stvarnosti dostupne u ostatku svijeta.

Kakva budućnost po vama čeka pametne telefone?

Ne slažem se s onima koji tvrde kako su smartfoni gotovi što se razvoja tiče. Puno su napredovali, ali ima još puno prostora za napredak.

Ultraširoki zasloni bez obruba, omjera 18:9, postat će standard i proširiti se među jeftinijim modelima. Za dvije godine svi će ih smartfoni imati, i to je dobro. Ultimativni smartfon je ono na čemu rade Apple, Essential i Xiaomi: samo zaslon na prednjoj strani. Huawei ili Samsung će izbaciti model koji može parirati Appleu tehnologijom prepoznavanja lica, tako da može zamijeniti otisak prsta i poslužiti za plaćanje mobitelom. Od savitljivih zaslona dijele nas možda dvije godine. Mobiteli će biti manji i bit će ih moguće razmotati kako bi se prilagodili onome za što ih koristimo. Tehnologija 5G će promijeniti puno toga jer će omogućiti brži prijenos veće količine podataka, ali i ravnomjerniju dostupnost signala. Smartfon budućnosti bit će prozirna cigla puna nanosilicijskog materijala, čiji će svaki milimetar površine moći emitirati i primati svjetlo, zvuk i radiovalove, koja će biti osjetljiva na dodir posvuda i prepoznat će točno gdje ju dodirujete, s holografskim prikazom sadržaja, a mobitel ćemo moći oblikovati kako poželimo. Kad ćemo ih moći vidjeti? Za deset godina, recimo. Također, uzbudljiv je napredak umjetne inteligencije i sučelja koja ne koriste dodir, a puno očekujem i od povezivanja više uređaja u jedan.