'Goli znanstvenik' Chris Smith specijalizirao je kliničku mikrobiologiju i virologiju pri Sveučilištu Cambridge, u čijoj sveučilišnoj bolnici Addenbrooke radi.

Smatra ga se jednim od najutjecajnijih popularizatora znanosti na svijetu. Temelje radijske emisije, podcasta i web odredišta Naked Scientist postavio je 1999. godine. Prema podacima koje je iznio, njegov podcast bilježio 65 milijuna preuzimanja, dok web odredište nudi 75 tisuća stranica besplatno dostupnog sadržaja.

Surađuje također s emisijom ABC Radio National Breakfast i BBC-jem 5, kao i s radijskim emisijama u Južnoafričkoj Republici i Novom Zelandu. 

Za britansko Kraljevsko društvo za kemiju osmislio je podcaste Chemistry World i Chemistry in its Element, a pokrenuo je i izradio prvih sto prirodoslovnih podcasta za časopis Nature. Autor i koautor je četiri popularno-znanstvene knjige, od kojih je Crisp Packet Fireworks postala bestselerom i prevedena je na više jezika.

Nedavno je posjetio Hrvatsku, što smo iskoristili za razgovor. 

Kako je biti popularizatorom znanosti u vremenima koja su, čini se, sve više antiznanstveno usmjerena?

Ne mogu reći kako su ljudi u krugovima u kojima se krećem antiznanstveno usmjereni. No, svjestan sam kako je velike dijelove svjetske populacije teško uvjeriti u činjenice kad su određene teme u pitanju.  

Klimatske promjene klasičan su primjer takve teme, a slično je i s ljudima koji misle kako je cijepljenje zlo, ali i onima koji su uvjereni kako je Elvis Presley još uvijek živ u Memphisu, kako je Mjesec napravljen od sira...

Takvih je ljudi uvijek bilo i uvijek će ih biti. Nastojim se fokusirati ne na to da ih razuvjerim, već na prezentaciju točnih i kvalitetnih informacija kako bi svi mogli doći do njih. Vjerujem kako će se te točne i kvalitetne informacije s vremenom probiti, a ljudi naučiti kritički razmišljati i koristiti dokaze umjesto intuicije pri odlučivanju što je istina. 

Držim se standarda kako bi program koji proizvodim bio pošten i zanimljiv. Volim teme kojima se bavimo, volim ih približavati ljudima koji nisu s njima upoznati.

Ako ljudi to ne žele slušati ne možemo ih na to natjerati. Uvijek će biti onih koji neće biti zainteresirani ili neće biti zadovoljni s onim što radimo. To je njihovo pravo. Ne možete svima ugoditi, zar ne? 

Opasno je ako su ljudi dovedeni u zabludu. Nastojim biti jedan od onih koji će im pomoći da to izbjegnu.

Mnogima je teško razlikovati što je točno, a što ne.

Istina. I to je problem s internetom već dulje vrijeme. Za razliku od novina, gdje informacije prolaze novinarsku i uredničku obradu prije no što bivaju objavljene, na internetu to nije slučaj. Doista trebamo podučavati mlade ljude kako filtrirati informacije.

U školama u Velikoj Britaniji se djecu počelo podučavati kako nije sve što nađu na internetu nužno istinito, kako treba sumnjati i provjeriti prije no što se povjeruje... Mislim da će to u budućnosti biti važna vještina jer živimo u dobu obilja informacija koje nisu sve točne.

Stoga je vaš cilj stvaranje otoka točnih i provjerenih informacija u moru interneta i nadate se kako će ljudi plivati prema njima? Kako povećati broj takvih otoka?

Nama je pomoglo to što smo imali izvor financiranja, pa smo mogli pretvoriti ideje i entuzijazam u konkretan proizvod. Također, ključno je bilo to što smo mogli omogućiti znanstvenicima da se bave popularizacijom svog područja. 

Posebno sam ponosan na to što sam uspio prikupiti sredstva kako bismo doktorande mogli u dva mjeseca naučiti kako raditi ono što mi radimo. To je bilo obostrano korisno. Oni su svladali vještinu medijskog komuniciranja, a mi smo dobili neposredan uvid u napretke u znanstvenim područjima u kojima su oni dobri.

Mislim da je to bila vrlo uspješna strategija. Rado bih je dodatno proširio. 

Neki bi rekli da su ti 'otoci' prilično optimističan pristup.

Da, optimist sam.

No količina informacija i dezinformacija koje danas kolaju medijima i internetom je ogromna. Kako možete biti sigurni da će poruka stići do dovoljnog broja ljudi?

Dok smo bili isključivo radijska emisija, morali smo odgonetati tko sluša koji program tako što smo od ljudi tražili vođenje dnevnika slušanja tijekom mjesec dana. Nitko, naravno, ne bi zabilježio točno baš sve što je slušao. 

S podcastom i streamingom radijskog programa online možemo točno reći tko su slušatelji, gdje se nalaze, koje su programe preuzeli i kad su to učinili, koliko su programa poslušali, kad su odustali, koliko ih je to učinilo... 

Puno bolje razumijemo što se i kako sluša i traži, pa možemo mijenjati i prilagođavati program kvalitetnije nego ikad prije. 

Jeste li zadovoljni dosegom?

Oh, cilj nam je dominirati svijetom, tako da smo tek počeli. (smijeh)

Zašto ljudi okreću leđa znanosti? Je li riječ o liniji manjeg otpora?

Da, mislim kako se o tome radi. Put kojim znanost ide je težak i to se ne može izbjeći. Treba naporno raditi, a ni plaće nisu najbolje. 

No, s druge strane, tu su ogromne prednosti. Ako ste dobar znanstvenik, možete raditi gotovo bilo gdje u svijetu. Nema puno zanimanja koje vas mogu odvesti na put oko svijeta i dovesti u kontakt s divnim ljudima s kojima dijelite zajednički cilj: pomicanje granica ljudskog znanja. 

Uz to, ne radi se strogo od devet do pet, iako je važno posao završiti na vrijeme. I radite ono što volite, što vas zanima, što je jako važno.

Što smatrate najvažnijim sastojkom kad je popularizacija znanosti u pitanju?

Što se emisije Naked Scientist tiče, humor je uvijek bio ključni element. Ako ste previše suhoparni i dosadni, ljudi vas neće htjeti slušati. Naročito mladi, a njih prvenstveno trebamo zainteresirati za znanost jer se trebaju preobraziti u kritičke umove sutrašnjice.

Ne moraju nužno biti znanstvenici, ali svakako trebaju biti obrazovani kako bi mogli razumjeti probleme s kojima se susreću i imati informirani stav prema pitanjima kao što su, recimo, klimatske promjene ili embriji s tri roditelja.  Popularizacija znanosti, dakle, treba istovremeno biti informativno i obrazovno, ali i zabavno i ugodno iskustvo. 

Kako birate teme, suradnike i goste za emisiju Naked Scientist?

Program je u vlasništvu tvrtke Naked Scientist Ltd., koju sam ja pokrenuo. Velika prednost takvog načina rada je to što možemo raditi program onako kako mislimo da je potrebno.

Sami biramo što ćemo uvrstiti, koristimo svoja znanstvena znanja i uvide - kao i intuiciju - kako bi procijenili što će slušateljima biti zanimljivo. ABC, BBC i drugi koji kupuju program od nas imaju povjerenja u našu procjenu.

Svakog tjedna gledamo što je privuklo najviše pozornosti javnosti, filtriramo kako bismo izdvojili najvažnije i one koje će dobro zvučati u radijskom formatu. Zatim među preostalima proberemo one za koje smatramo da će biti zanimljive slušateljima. Na kraju ostane pet-šest priča za dio programa koji se bavi vijestima. 

Za drugu polovicu emisije odabiremo teme koje su aktualne ili bi to mogle postati, pa tražimo znanstvenike koji se bave relevantnim područjima kako bi ih komentirali. 

Suradnici su svi redom znanstvenici koji objavljuju radove u nekim od najboljih znanstvenih časopisa na svijetu, što je preduvjet kako bi mogli sudjelovati. Iako smo zabavni i laki za slušanje, ne umanjujemo značaj onog o čemu govorimo.

Što je važnije: bavljenje znanošću ili medijskim radom?

Bavljenje medicinom mi plaća račune, medijski rad me veseli. Uživam u medicinskom radu, učenju koje mi donosi. No kreativac sam, a rad u medijima mi omogućuje da budem kreativan. Imam priliku svaki dan napraviti nešto opipljivo, što nije uvijek slučaj kad se bavim medicinom. Nema toliko kreativnosti.

Bio bih siromašniji kad bih se bavio samo jednom od tih dviju aktivnosti. Puno sam bolji liječnik jer zbog rada u medijima bolje komuniciram. 

Je li bilo teško početi baviti se popularizacijom znanosti?

Nije jer sam vrlo brzo naučio koliko je važno riječima oslikavati slike kako bi ih ljudi stvorili u svojim glavama. No, mogu reći da sam napornije radio u medijima nego što bih ikad u medicini. 

Medijski rad je intenzivniji, s puno više rokova koje treba ispoštovati. Produciramo pet, šest programa tjedno. Svi moraju zadovoljavati visoke standarde i isporučeni na vrijeme. 

No, znate kako se kaže: Ako radite ono što volite, nećete raditi niti jednog dana u životu. Uz to, možete odmah mjeriti utjecaj onog što radite. A i puno mi znači što imam priliku pomoći drugima u ostvarivanju njihovih potencijala.