U poslovima neposredno vezanim uz Copernicus širom Europe otvorit će se 48.000 radnih mjesta, a biznis zasnovan na EO podacima i servisima bit će težak čak 131 milijardu eura. O šansama da i mi zgrabimo dio tog kolača govore profesor Željko Bačić i magistar Zvonimir Nevistić s Geodetskog fakulteta te docent Dario Bojanjac s FER-a
Priča o europskom svemirskom programu počela je krajem lipnja 1998. kad je u pitoresknom talijanskom gradiću Bavenu potpisan dokument o stvaranju europskog programa za praćenje okoliša. Danas, 21 godina kasnije, temeljem tog memoranduma Zemljinom orbitom kruži sedam satelita, a Copernicus je vodeći program Europske unije.
Copernicus omogućuje pristup podacima u šest područja: praćenju zemljišta, mora, atmosfere, klimatskih promjena te nadzoru i upravljanju u hitnim slučajevima. Njegovi podaci pomažu spašavanju života na moru, otkrivaju i bilježe potrese, uragane, šumske požare i poplave, a poljoprivrednicima omogućuju da bolje upravljaju svojim usjevima.
Najbolje od svega je to da je pristup podacima besplatan. Domena tradicionalno bila rezervirana za vlade, velike tvrtke i znanstvenike otvorena je svima pa Copericuseve podatke visoke rezolucije već koriste mnoge inovativne kompanije. A to širom Europe stvara nova, visoko kvalificirana radna mjesta.
Može li i Hrvatska kao članica Europske unije i pripravnica u Europskom svemisrkom projektu iz toga izvući kakvu korist, pitamo profesora Željka Bačića i magistra Zvonimira Nevistića sa Geodetskog fakulteta u Zagrebu te docenta Darija Bojanjca s Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Sva trojica uključena su i u organizaciju skorog Copernicus Hackathona Zagreb, regionalnog natjecanja studenata i učenika koji će temeljem podataka dobivenih sa satelita izraditi aplikacije i konkurirati za nagradni fond od 120.000 kuna.
Biznis vrijedan 131 milijardu eura. Ima li tu kruha i za nas?
Do 2030. u poslovima neposredno vezanim uz Copernicus bit će otvoreno 48.000 radnih mjesta, otkrivaju sugovornici. Do 2035. biznis zasnovan na EO podacima i servisima bit će težak čak 131 milijardu eura. Hrvatska predstavlja jedan posto Europske unije i kad bismo povukli paralelu, mogli bismo reći da bi samo ovaj segment digitalnog biznisa u našoj zemlji trebao iznositi 1,3 milijarde eura. A otprilike toliko danas vrijedi ukupni IT biznis u Hrvatskoj. No je li to moguće postići?
'Mi još nemamo ni organizaciju niti industriju koja to može pratiti', spušta Bačić loptu na zemlju. 'Uostalom, još najmanje pet godina mi ne možemo direktno sudjelovati u natječajima. Doduše, već postoje naše tvrtke koje u programima sudjeluju pod tvrtkama kćerima, prijavljenima u Luksemburgu...'
Ipak, riječ je o potencijalno velikom novcu i zapošljavanju. Tko bi sve u Hrvatskoj mogao imati koristi od svemirskog programa?
'Objektivno, kod nas industrija ne postoji ili je vrlo slaba, tako da zasad sve ovisi o javnom sektoru', kaže Bačić. 'A javni sektor je trom; voli uhodane staze i konzervativan je prema novim idejama. Treba prepoznati trojicu genijalaca iz garaže, poslati ih na javni natječaj...'
Filantropsko dijeljenje podataka
Copernicus je besplatan i najdostupniji od svih sličnih sustava. Je li to pametno, može li se ovaj projekt nekako ekonomski zaštititi?
'Unutar zemalja članica stalno se diskutira o tome treba li se korištenje podataka tako filantropski omogućavati baš svima', kaže Bačić. 'Nedavna studija pokazala je da bilo koji model naplate ili zabrane toliko komplicira sustav da bi posredni gubici bili veći od benefita. Uostalom, mi smo na izvoru, znamo sustav i kao takvi možemo ga najbolje koristiti i prvi primijeniti.'
'Podaci s Copernicusa jesu besplatni, ali su neobrađeni. Oni se mogu obraditi, ali za to treba znanje', upozorava Nevistić. 'Obrada podataka najveći je problem. Treba raditi na tome da se izuče ljudi koji će od sirovog snimka napraviti gotov proizvod. A to nije jednostavan proces.'
Znači, teško ćemo mi doći do te milijarde...
'Stvari se ipak pokreću. Potpisano je nekoliko vrlo bitnih ugovora; ovaj s Europskom svemirskom agencijom kuhao se barem deset godina. Potpisan je i ugovor sa CERN-om...', nabraja Bačić. 'To je poticaj za druge stvari koje radimo. Mi još nismo punopravni članovi ESA-e, moramo proći pripravnički staž i specijalizaciju, a ti ciklusi traju između pet i deset godina. U tom razdoblju mi moramo definirati tri-četiri područja u kojima će Hrvatska dopinositi Europskoj svemirskoj agenciji i specijalizirati se za njih.'
Čeka se otvaranje biznis inkubatora u Hrvatskoj
Hrvatska zasad plaća, ali ne povlači sredstva. Kad ćemo početi profitirati, možda ne baš milijardu, ali neki novac...
'Članarina koju Hrvatska sada plaća vratit će u sljedećim godinama, kako se Hrvatska bude uključivala u konkretne programe. Bit će to zanimljiv proces', kaže Bačić. 'Za koju godinu bit ćemo u situaciji da u Hrvatskoj otvorimo biznis inkubator. ESA je po Europi već otvorila niz takvih centara koji potiču istraživanja vezana uz svemirske programe. A to može biti i pitanje hrane, jer ne možete baš običnu paštetu poslati u svemir.'
Na nama je da iskoristimo prigodu koja nam se nudi, posložimo se i iskoristimo pozitivnu energiju koja vlada u informatičkoj struci, našoj vjerojatno najpropluzivnijoj grani, slažu se sugovornici.
'Informatička industrija ostvaruje 90 posto svojih prihoda na međunarodnom tržištu. Oni su u tom kontekstu neovisni od oscilacija u Hrvatskoj. Zato su uglavnom samozatajni i za njih se ne zna', kaže Bačić. Uostalom, nisu to više ni baš tako male tvrtke...
'Eto, ove godine na Job Fairu na FER-u pojavio se niz ozbiljnih računalnih tvrtki sa 20-30 zaposlenih za koje apsolutno nikad nisam čuo, a rade vrlo ozbiljne stvari', kaže Bojanjac.
Hrvatskoj nedostaje 10.000 IT stručnjaka
Znači postoji kadar koji bi se u Hrvatskoj mogao posvetiti ovom poslu i temeljem podataka prikupljenih sa satelita zarađivati obećani novac. Možda ne baš milijardu, ali...
'Trenutno mi nemamo dovoljno obrazovanih ljudi koji bi mogli servisirati te podatke i na njihovom temelju brzo, efikasno i relativno jeftino razviti aplikacije. S druge strane, potencijalni korisnici ne znaju što mogu dobiti od satelitskih podataka', upozorava Bačić.
Hrvatskoj već sada nedostaje desetak tisuća informatičara raznih profila. Sve i da FER utrostruči svoje kapacitete, toliku je količinu stručnjaka nemoguće dobiti preko noći. Ipak nešto se radi na duže staze. Geodetski fakultet prilagođava svoje programe i okreće se geoinformatici, na PMF-u matematička statistika najpopularniji je smjer. Na FER-u se uvodi diplomski studij Znanosti o podacima...
'Nije dovoljno znati obraditi podatke, treba ih znati i interpretirati. Ključna stvar je kako napraviti sljedeći korak,' kaže Bojanjac. 'Nikad prije nismo raspolagali s toliko podataka. Danas znamo koliko je požara zabilježeno u posljednjih godinu dana, možemo to povezati s kolilčinom CO2 u zraku ili temperaturom dan prije, a tehnike strojnog učenja mogu nam reći gdje će se to dogoditi sutra. Zvuči pompozno ako kažemo da možemo zaključivati o budućnosti, ali svakako možemo barem pokušati predviđati iz podataka koje imamo.'