U jednoj južnoafričkoj spilji znanstvenici su pronašli ostatke najstarijih poznatih ležajeva na svijetu. Procjenjuje se da su stari oko 77.000 godina, a napravljeni su od različitih trava i lišća
Otkriće madraca samo po sebi i nije neko čudo. Ako znamo da mnoge ptice, a osobito više životinje, znaju saviti udobna gnijezda, može se očekivati da će i ljudi, ma koliko primitivni bili, pronaći načina da riješe problem neudobnog spavanja na tlu. No stručnjake je iznenadila činjenica da su u njihovoj izradi korišteni neki materijali koji imaju snažna svojstva insekticida.
Naime, analize obavljene elektronskim mikroskopom pokazale su da su naši davni preci u izradi madraca redovno upotrebljavali lišće drva Cryptocarya woodii koje sadrži kemijske spojeve koji odbijaju i ubijaju komarce, uši i ostale insekte, što navodi na zaključak da su znali za njihova zaštitna svojstva. Ovo aromatično stablo i danas se koristi u tradicionalnoj medicini.
Novootkriveni ležajevi čak su 50.000 godina stariji od najstarijih koji su ranije pronađeni u Španjolskoj.
Prvi pripadnici vrste Homo sapiens bili su nomadi – lovci i sakupljači. No na svojim putovanjima često su stvarali privremene logore u kojima su kuhali hranu i spavali. Spomenuti madraci otkriveni su u jednom od najpoznatijih i najbolje istraženih logora u spilji Sibudu pored rijeke Tongati u Južnoafričkoj Republici, 40-ak kilometara od Durbana. Bila je naseljena prije više od 77.000 godina, a kao utočište je služila i narednih 40.000 godina. Duga je 55 metara, a široka 18.
Istraživači su u njoj otkrili brojne slojeve ležajeva od lišća i trava debelih oko jedan centimetar. Uglavnom su se prostirali na nekoliko četvornih metara. Analize su otkrile da su madraci povremeno spaljivani, najvjerojatnije kako bi se uništili najotporniji nametnici. Preko spaljenih ostataka polagani su novi slojevi. Na istom nalazištu pronađeni su i neki drugi tragovi najstarije poznate ljudske tehnologije poput koštanih igala za šivanje i ljepila.
Voditeljica istraživačkog tima Lyn Wadley, arheologinja sa Sveučilišta Witwatersrand u Johannesburgu smatra da je spilja bila korištena u kraćim razdobljima. 'Nije vjerojatno da je mjesto bilo nastanjeno duže od nekoliko tjedana bez prekida', rekla je Wadley i dodala: 'Ljudi su napuštali kamena skloništa kada je hrana postala rijetka ili kada je utočište postalo neudobno za život zato što je počelo smrdjeti, jer se u njemu nakupilo organskih otpadaka ili zato što su ga preplavili nametnici – kukci ili glodavci.'
