Prije 12.9 milijardi godina i na početku poznatog svemira rodila se zvijezda pedeset puta veća od našeg Sunca i milijun puta svjetlija. Kao i ostatak ranog svemira, vjerojatno je bila sastavljena od lakših elemenata poput vodika i helija. Ta zvijezda je gorila brzo i jarko te je preživjela svega milijun godina - što je u kozmičkom kontekstu vrlo kratko. Earandel, ili 'jutarnja zvijezda' na starom engleskom, ostala bi nepoznata da nije bilo nekoliko vrlo intrigantnih slučajnosti koje su Hubbleu omogućile da snimi najudaljeniju zvijezdu do sad.

Otkriće ove zvijezde pruža uvid u prvih milijardu godina nakon velikog praska, odnosno eru kad je svemir bio svega 7 posto trenutne veličine. Na udaljenosti od 12.9 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje, ova zvijezda je razbila dosadašnji rekord najudaljenije zvijezde koju je Hubble ulovio na 'samo' 9 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje - plavog diva Icarus snimljenog 2018. godine.

Najmalnji objekti snimljeni na ovoj udaljenosti su do danas bili uglavnom rojevi zvijezda unutar ranih galaksija. 'Prilično je ludo vidjeti zvijezdu koja je tako udaljena' rekao je Guillaume Mahler iz Centra za ekstragalaktičku anatomiju na sveučilištu Durham u UK-ju, jedan od članova međunarodnog tima koji je radio na istraživanju. 'Nitko nije ni sanjao da ćemo ovakvo nešto uopće vidjeti'.

Earendel je najudaljenija poznata zvijezda zato jer je riječ o 'koincidenciji stelarnog razmjera'. Naime, zvijezda se savršeno poravnala sa Hubbleom i prirodnim povećanjem gravitacijskih leća koje je uzrokovao roj zvijezda smješten između Zemlje i Earendel. Riječ je, naime, od roju WHL0137-08 koji je odigrao ulogu prirodnog pomoćnog teleskopa.

Gravitacijske leće su povećale svjetlo Earendel za oko tisuću puta te Hubbleu dozvolile da sve snimi. 'Riječ je o zbilja nevjerojatnoj udaljenosti i što je najljepše od svega - tom je svjetlu do nas trebalo 12.9 milijardi godina da do nas uopće stigne. Riječ je o svjetlu koje je nastalo u samim počecima našeg svemira. Galaksija u kojoj se nalazi ova zvijezda se zahvaljujući povećanju gravitacijskih leća prikazala kao dug luk kojeg su znanstvenici nazvali 'Lukom zore'.

Proučavanjem tog luka znanstvenici su uspjeli prepoznati Earendel koja je zahvaljujući lećama 'iskočila' iz uobičajenog sjaja matične galaksije. Brian Welch, student na doktoratu i autor znanstvenog rada velik je obožavatelj J.R.R. Tolkiena te je zvijezdu nazvao po liku iz Silmarilliona. 'Mislim da je ime dosta prikladno, pošto zvijezda potiče iz zore nastanka svemira' komentirala je NASA-ina astronomkinja Michelle Thaler.

Premda je Earendel odavno mrtva, pogled u njezine slike iz mladosti daje nam važne detalje o prirodi svemira i izvorima tvari. 'Gledamo u eru kad je nastajala većina kemijskih elemenata od kojih su sastavljena naša tijela' nastavila je Thaler. 'Svemir je počeko kao hrpa vodika i hjelija - ništa više. Ova prva generacija zvijezda stvorila je ogromnu količinu težih i bogatijih elemenata - stvari koje su omogućile nastanak života'.

Znanstvenici su analizirali Earendelinu svjetlinu i profil boja, no da bi otkrili više i potvrdili da se zbilja radi o zvijezdi, a ne o binarnom ili trostukom sustavu zvijezda trebat će im više istraživanja pri kojima bi mogao pomoći teleskop James Webb. Za razliku od Hubblea koji uglavnom vidi vidljiv spektar, James Webb vidi u infracrvenom odakle će izvući više informacija o kemijskom sastavu Earendel. 'Webb se može usredotočiti na zvijezdu, odraditi spektroskopiju i odvojiti svjetlo u dugu kako bi otkrio kemijski sastav, temperaturu...sve zanimljive detalje' objašnjava Thaler.

Postoji i mala šansa da je Earendel zvijezda Populacije III, hipotetske kategorije stelarnih objekata sastavljenih od vodika i helija, prastarih sunaca koja su nastala odmah nakon velikog praska. Niti jednu takvu zvijezdu nismo pronašli u Mliječnom putu zato jer su one jako, jako stare. Čak i da se ne radi o zvijezdi Populacije III, proučavanje Earendel i ostalih udaljenih svemirskih objekata dat će nam odgovore o nastanku nekih elemenata.