Europska svemirska agencija (ESA) ugasila je svoju svemirsku letjelicu Gaia nakon više od desetljeća neprekidnog rada. Misija je, piše ESA, prikupljala podatke koji su pomogli promijeniti razumijevanje naše galaksije - Mliječne staze. Tako je 27. ožujka kontrolni tim u ESA-inom Europskom svemirskom operativnom centru (ESOC) pažljivo deaktivirao sve podsustave letjelice i poslao je u tzv. umirovljeničku orbitu oko Sunca. Znanstvena vrijednost podataka s letjelice tek dolazi do izražaja.

Gaia je tijekom svoje misije mapirala položaje, udaljenosti, gibanja i svojstva gotovo dvije milijarde zvijezda i drugih svemirskih objekata, stvarajući dosad najprecizniju višedimenzionalnu kartu Mliječne staze. Omogućila je otkrivanje tragova drevnih sudara galaksija, identificirala nove skupove zvijezda, pridonijela pronalasku egzoplaneta i crnih rupa, mapirala milijune kvazara i galaksija te pratila stotine tisuća asteroida i kometa.

Prema riječima glavnog znanstvenika misije, Johannesa Sahlmanna, podaci s nje postali su neprocjenjivo blago za gotovo sve grane moderne astronomije. Iako je primarna misija trebala trajati pet godina, letjelica je uspješno radila više od desetljeća. Međutim, kako su joj se zalihe goriva približavale kraju, ESA je odlučila postupiti odgovorno i ukloniti je iz blizine točke L2 - strateški važne pozicije u Sunčevom sustavu koju koriste brojne aktualne i buduće svemirske misije.

Deaktivacija je bila tehnički izuzetno zahtjevan proces. Letjelica je dizajnirana da izdrži ekstremne uvjete poput solarnih oluja, mikrometeorskih udara i gubitka komunikacije sa Zemljom te je posjedovala višestruke sigurnosne sustave koji su omogućavali automatsko ponovno pokretanje u slučaju kvara. Upravo zato inženjeri su morali pažljivo rastaviti i onesposobiti te slojeve zaštite kako bi bili sigurni da se Gaia nikada neće ponovno aktivirati ako njezini solarni paneli ponovno uhvate Sunčevu svjetlost.

Nakon posljednjeg manevra potisnicima, kojima je premještena u stabilnu solarnu orbitu, letjelica je temeljito deaktivirana. Komunikacijski sustav i glavno računalo isključeni su zadnji, a u završnoj fazi operacije namjerno je oštećen softver u njezinoj memoriji kako bi se onemogućio bilo kakav budući pokušaj ponovnog aktiviranja. Taj zadatak obavila je Julia Fortuno, inženjerka ESA-e, priznavši da su joj osjećaji bili pomiješani - osjećala je ponos zbog sudjelovanja u tako velikoj misiji, ali i tugu zbog oproštaja od letjelice s kojom je provela više od pet godina.

Za one koji su radili na misiji, Gaia nije bila samo stroj. Kao dio oproštaja, imena oko 1500 članova tima koji su doprinijeli projektu pohranjena su u rezervnu memoriju letjelice. Uz imena su upisane i osobne poruke kako bi Gaia, iako sada nijema, vječno nosila tragove ljudi koji su joj udahnuli život.

Podaci sakupljeni pomoću te letjelice već se koriste za kalibraciju instrumenata na drugim misijama, poput teleskopa Euclid, a buduće misije, poput ESA-inog teleskopa Plato, oslanjat će se na podatke o zvijezdama koje je prikupila Gaia. Sljedeća velika objava podataka planirana je za 2026., a završna arhiva neće biti dostupna prije kraja 2030. godine.