NASA-ina solarna sonda Parker proletjela je točno kroz ogromnu solarnu erupciju i snimila cijeli događaj kamerom. To je prva takva snimka solarne eksplozije izbliza ikada snimljena
Video, koji su objavili znanstvenici iz Laboratorija za primijenjenu fiziku Johns Hopkins (APL), prikazuje posebno snažno izbacivanje koronalne mase koje se dogodilo prošle godine.
vezane vijesti
CME su velike eksplozije supervruće plazme koje izbijaju iz Sunčeve atmosfere. Sastoje se od nabijenih čestica koje, primjerice, mogu izazvati nestanak radija i usto ometaju satelite i signale u atmosferi.
Iza NASA-e su naveli da je CME koji je pogodio solarnu sondu Parker bio 'jedno od najsnažnijih koronarnih izbacivanja mase ikada zabilježenih'.
Srećom po znanstvenike koji trenutno proučavaju Sunce, NASA-ina solarna sonda Parker proletjela je točno kroz CME i preživjela ga, snimivši događaj kamerom. Erupcija počinje oko 14. sekunde.
CME mogu ispaliti magnetska polja koja povremeno izbacuju milijarde tona plazme u rasponu od 97 do 4667 kilometara u sekundi.
Što se tiče onog prošlog rujna, Parker je 'zabilježio ubrzanje čestica do 1352 kilometara u sekundi'. Podaci bi mogli pomoći fizičarima da razumiju što pokreće CME i šalje čestice tako velikim brzinama, piše Business Insider.
Misija solarne sonde Parker je dotaknuti Sunce
Parker Solar Probe dizajnirana je posebno za proučavanje Sunca. Ne samo da je to najbrža svemirska letjelica u povijesti , već je i ona koja se može približiti Suncu i preživjeti putovanje, prema NASA-i .
'Od početka smo znali da će solarna sonda Parker letjeti kroz CME-ove', rekao je Jim Kinnison, inženjer sustava misije Parker Solar. Tako je NASA dizajnirala sondu da izdrži visoke temperature u blizini Sunca.
Svemirska letjelica je opremljena prilagođenim toplinskim štitom kao i autonomnim sustavom koji štiti uređaj od emisija sunčeve svjetlosti. Kada je Parker prvi put otkrio CME, bio je više od devet milijuna kilometara od površine Sunca.
Uloga svemirske prašine u CME
Tijekom istog CME-a, istraživači NASA-e također su promatrali način na koji je oluja utjecala na međuplanetarnu prašinu, odnosno čestice koje lebde u svemiru. Nadaju se da će im učenje o tim interakcijama pomoći da bolje prognoziraju svemirsko vrijeme u budućnosti.
'Utječe li međuplanetarna prašina na oblik CME-a? Utječe li na njegovu brzinu? Tek smo počeli shvaćati da utječe', rekao je Russ Howard, fizičar iz APL-a. Parker je već omogućio znanstvenicima da zavire u druge solarne fenomene, uključujući pogled na izvor 'solarnog vjetra'.
