Djeca koja žive pored nuklearnih elektrana nisu izložena povećanom riziku od leukemije pokazalo je novo opsežno istraživanje
Ova studija, objavljena u časopisu British Journal of Cancer, nije prva koja je dala ovakve rezultate.
Leukemija je 12 najčešći oblik raka u Velikoj Britaniji, ali treći kod djece. Jedan britanski novinar izazvao je 1980-ih paniku kada je objavio da je kod djece koja su živjela u blizini nuklearne centrale Sellafield u West Cumbriji zabilježen veći postotak malignih tumora. Od tada do danas provedeno je više studija s kontroverznim rezultatima.
Neki pripadnici antinuklearnih aktivističkih skupina kritizirali su sve studije koje nisu potvrdile vezu između raka i blizine nuklearki, a kao svoje uporište odabrali su jedno njemačko istraživanje koje je pokazalo da bi neka povezanost mogla postojati.
U novom istraživanju, koje je provedeno istom metodom kao i navedeno njemačko, analizirani su podaci o 10-ak tisuća djece kojoj je između 1962. i 2007. dijagnosticirana leukemija ili slični oblici raka u dobi kada su bila mlađa od pet godina.
Tim iz Childhood Cancer Research Group u Oxfordu podatke je pronašao u Nacionalnom registru dječjih tumora koji čuva kartone gotovo sve djece kojoj je dijagnosticiran rak od 1962. godine do danas. U studiji je dokumentirano mjesto na kojem su djeca rođena i na kojem su živjela prije nego što im je dijagnosticiran rak. Prikupljene informacije uspoređene su s podacima o 16.000 djece koja su oboljela od različitih vrsta tumora. Rezultati su pokazali da djeca koja su živjela u blizini nuklearki nisu bila izložena većem riziku obolijevanja od leukemije ili od ne-Hodgkinovog limfoma.
Voditelj studije dr. John Bithell rekao je za BBC da se od 80-ih do danas u cijeloj Europi vodi polemika o tome je li blizina nuklearnih centrala uzročnik raka kod djece.
'Naša kontrolna studija uzela je u obzir mjesta rođenja praktički svakog djeteta kojem je utvrđena leukemija u Velikoj Britaniji i uvjerila nas da ne postoji povezanost s blizinom nuklearki', rekao jeBithell.
Hazel Nunn iz britanskog ministarstva zdravlja kaže da rezultati nove studije, koji su u skladu s ranijim nalazima Committee on Medical Aspects of Radiation in the Environment (COMARE) prema kojima rođenje ili život u blizini nuklearnih centrala ne povećava rizik od leukemije i drugih oblika raka, ohrabruje. No dodao je da unatoč tome razine zračenja i broj obolijevanja ljudi koji žive blizu nukelarki treba nastaviti pratiti.
Strah je opasniji
Neka ranija istraživanja pokazala su da su strah od nuklearne energije kao i stres uzrokovan nuklearnim nesrećama nerijetko opasniji od samog zračenja.
Ovu činjenicu potvrdilo je novo istraživanje provedeno u području Fukushime u Japanu. Naime, dok su akcije evakuacije i zaštite stanovnika od mogućih posljedica - primjerice tabletama joda, provedene relativno uspješno tako da nitko nije primio opasne doze zračenja, niti je itko umro od njega, nedostatak jasnih informacija o stvarnim razinama opasnosti, nepotrebne prisilne evakuacije i medijsko širenje panike uzrokovali su preuranjenu smrt 34 osobe, uglavnom ljudi starijih od 80 godina (67%). Oko 18% umrlo ih je u tjedan dana od havarije, 48% u roku od mjesec dana, a 78% u tri mjeseca od nesreće.
Stručnjaci ističu da bi u sličnim slučajevima trebalo voditi računa da se primijeni metoda kojoj bi ključni cilj bio da se napravi manje štete nego koristi, što među ostalim podrazumijeva isključivanje prisilne evakuacije kada ona nije uistinu neophodna kao i širenje neutemeljene panike.
