I doktor obiteljske medicine i endokrinologinja su, nakon detekcije ostalih zdravstvenih problema, zaključili da bih se trebala naručiti na polisomnografiju, cjelonoćno snimanje koje se provodi putem senzora i fleksibilnih žica, odnosno elektroda spojenih na poseban aparat i računalo. Pritom mjere budnost tijekom noći, faze dubokog sna i REM faza, otkucaje srca, pokrete očiju, disanje, razinu kisika u krvi, trzaje nogu...

Liječnici u Hrvatskoj uglavnom upućuju pacijente u neki od ukupno šest centara za medicinu spavanja u Hrvatskoj: Psihijatrijsku bolnicu Vrapče, KBC Zagreb, KBC Rijeka, KBC Split, KBC Osijek i KB Sveti Duh. Ondje pacijenti dolaze prespavati, a tijekom noći ih se spaja na spomenute aparate. No sve više ljudi ima ovaj problem, pa su i čekanja duža, što nažalost nije rijetkost. Stoga smo, radi kvalitetnijeg sna, a tako i života, odlučili otići na polisomnografsko snimanje u Specijalnu bolnicu Primamed u Zagrebu, jednoj od poliklinika u Hrvatskoj koje nude tu uslugu.

Kako se pripremiti za dijagnostiku

Riječ je o nasljedniku Poliklinike Apnea, koja od 2012. obavlja polisomnografiju. Najveća je i najmodernije opremljena bolnica za medicinu spavanja u Hrvatskoj, ali i regiji. Godišnje obrade oko 3000 pacijenata s problemima disanja tijekom spavanja, a ondje se moguće naručiti preko uputnice HZZO-a ili privatno, za što ćete izdvojiti 240 eura. Dolaze im ljudi iz cijele regije; od Srbije i Crne Gore do BiH, s obzirom na to da se prvi sljedeći takav veći laboratorij za medicinu spavanja nalazi u Mađarskoj.

Nakon što smo s bolnicom dogovorili termin i pregled, na mail smo dobili sve upute kako se pripremiti radi točne dijagnostike: tuširanje i čista kosa i lice prije pregleda (jer nakon što dobijete potrebnu opremu, aparat koji vas snima ne smije doći u doticaj s vodom i manje ste pokretljivi, pa je taj dio bolje obaviti prije nego što vas 'opreme'), vezanje (duže) kose u rep, izbjegavanje alkohola, što manje tekućine, teške hrane i kofeina na dan pregleda/snimanja te dolazak u majici za spavanje, s obzirom na to da smo aparat nosili doma.

Dočekao nas je Ante Ćorković, prvostupnik sestrinstva u Centru za medicinu spavanja, koji nam je najprije predstavio šest soba s krevetima, televizorima i kupaonicama, namijenjenih pacijentima koji dolaze izvan Zagreba ili s težim poremećajem disanja. Tijekom cijele noći liječnik i medicinski tehničar prate pacijente preko monitora kako bi bili sigurni da je sve u redu i da ne bi došlo do kakvih grešaka. To nije samo polisomnografija, već polisomnografija uz ventilacijsku potporu uređajem CPAP.

'Pacijenti dobivaju upute o položaju spavanja, s mogućnošću da tijekom noći odu na toalet ili popiju vode. Cijelu noć ih pratimo kako spavaju i provjeravamo radi li oprema ispravno, da se možda neka elektroda ne odspoji', objasnio nam je. S obzirom na to da se tijekom pretrage prati i EKG, u slučaju da primijete nepravilnosti, liječnici upozore pacijente ako bi trebali obaviti dodatne pretrage vezane uz srce, pa je ovakav pregled koristan imali apneju ili ne.

Noć s aparatom

Kako nismo trebali ostati prespavati, aparat smo dobili i ponijeli doma. A kako teče cijela procedura? Po dolasku u bolnicu ispunili smo nekoliko upitnika o zdravstvenom stanju i lijekovima koje koristimo, kao i upitnik o situacijama u kojima je malo i/ili vrlo vjerojatno da ćemo zaspati, primjerice uz knjigu ili upaljeni televizor. Zatim nam je Ante izmjerio krvni tlak te na prsni koš postavio EKG elektrode koje će nam tijekom noći pratiti rad srca.

Preko prsnog koša i trbuha postavio je jednokratne pojaseve koji prate položaj tijela s aparatom te način podizanja prsnog koša prilikom disanja. Aparat koji smo dobili pratio je pokrete brade, očiju i nogu. Na mali prst lijeve ruke (ako imate gel/lak, morate ga skinuti prije pregleda) stavljen nam je saturator za mjerenje zasićenosti tijela kisikom. Nosnice su nam bile 'opremljene' senzorima za praćenje disanja, a nakon dezinfekcije senzor nam je stavljen i na čelo kako bi se pratilo kad smo bili budni, a kad smo spavali. Mrežica na glavi pridržavala nam je sve te elektrode.

'Stavljamo je kako bismo smanjili mogućnost odspajanja', rekao nam je Ante, vodeći nas strpljivo kroz cijeli proces nakon kojeg smo, slikovito rečeno, izgledali poput 'astronauta' spojenog na kojekakve fleksibilne žice. No sve za dobar san.

Nakon što je Ante spojio svu potrebnu opremu i uputio nas u proces, u tom smo izdanju oko 19 sati otišli doma. Bešumni aparat trebao se sam upaliti tek u 23 sata pa smo imali i više nego dovoljno vremena prilagoditi se na svog zdravstvenog suputnika. Aparat nam nije toliko smetao, pa tako ni pojasevi, jedino je trebalo više vremena da se priviknemo na senzore u nosnicama zbog 'škakljanja' i sličnih smetnji koje mogu povremeno iritirati.

No nije to ništa neizdrživo i strašno, tako da smo nakon 23 sata utonuli u san. Nastojali smo se držati uputa koliko je to bilo u našoj kontroli - među ostalim spavanje na leđima ili lijevom ili desnom boku, uz oprez da aparat ne dođe u doticaj s vodom, primjerice prilikom pranja ruku.

Noć je prošla bez problema, uz jedno buđenje, no tako nam je izgledala gotovo svaka noć, pa tu nije bilo puno iznenađenja. Aparat se sam isključio u 5.30, nakon čega smo se vratili u bolnicu kako bi nam ga stručno osoblje skinulo. U čekaonici je već bilo drugih naših kolega 'astronauta'.

Rezultati su bili vrlo brzi: dr. Branko Sever nazvao nas je već drugi dan i obavijestio da imamo poremećaj u spavanju blagog stupnja te preporučio da izbjegavamo alkohol, nikotin, gazirana pića i tešku hranu nakon 18 sati. Na mail smo dobili još detaljniji izvještaj i nalaz o tome kako je izgledala naša noć, među ostalim o indeksu desaturacije hemoglobina kisikom. A sve ostalo je na nama i našem trudu da poradimo na kvalitetnijem snu, a time i partnerovom.

Dva glavna oblika apneje

No i dalje je to poremećaj o kojem se premalo govori. Najnovija istraživanja govore da četiri posto odraslih muškaraca i dva posto žena boluje od ovog poremećaja. Bolesnici s apnejom imaju 7,3 puta veći rizik doživjeti prometnu nesreću.

Ante nas je stoga tijekom pregleda detaljnije uputio u ozbiljnost problema poremećaja u spavanju. Pojasnio nam je da postoje dva glavna oblika apneje - opstrukcijska, koja nastaje zbog problema u centru za disanje u mozgu, a centralna apneja je teži oblik jer nastaje zbog nepravilnosti u odašiljanju signala iz mozga prema tijelu. 'Jedini način za utvrđivanje apneje u snu je polisomnografija, što je zlatni standard i nitko ne može dijagnosticirati apneju bez te pretrage', rekao nam je.

Simptomi apneje mogu uključivati prestanke disanja tijekom spavanja dulje od deset sekundi, prekomjernu pospanost tijekom dana, buđenja tijekom noći zbog odlaska na toalet i hrkanje.

'Simptomi apneje su i češće buđenje tijekom noći i odlazak na toalet, čime nas tijelo alarmira da nešto nije u redu. Ljudi s problemima uho-grlo-nos također često imaju problema s apnejom. Problem je i nepravilno spavanje, primjerice dva jastuka pod glavom, pa tako s ljudima najprije provjeravamo higijenu spavanja, jer često i tu leži problem. Jedan od problema je i prekomjerna tjelesna težina. Prema nekim istraživanjima, ako ljudi smanje samo deset posto tjelesne mase, može se otkloniti do 50 posto poremećaja. Kod velikog broja pacijenata zabilježili smo da, kada su izgubili tjelesnu masu, mogli su lakše disati i popravio se i njihov poremećaj disanja u slučaju da je riječ o blažem obliku', navodi Ante.

'Volio bih kad bi se opće znanje o apneji poboljšalo i kada bi se o ovoj rijetkoj grani medicine više govorilo jer mnogi nisu svjesni problema', ističe naš sugovornik. Kaže da se, kad je riječ o apneji, uglavnom radi o ljudima starije životne dobi koji se suočavaju s tim problemom, no poslije korone primjećuje sve više pacijenata srednje životne dobi. 'Okidač je vrlo često stres', ističe Ante. Nada se da će i liječnici više upozoravati na ovaj problem kako bi se što više ljudi osvijestilo o njemu.

'Apneja je ozbiljan poremećaj, a u Hrvatskoj se premalo zna o njemu. Bilo bi dobro kad bi se mogao preko medicine rada raditi neki probir jer apneja ima ozbiljan simptom - prekomjernu pospanost tijekom dana. Monotonost u vožnji i pospanost su najveći problemi.

Najčešće nam dolaze bračni parovi te jedan od partnera kaže da onaj drugi prestaje disati u snu, zbog čega ih u panici počnu buditi. To je dobar pokazatelj da bi trebalo obaviti pretragu. Netko može imati nekoliko slučajeva prestanka disanja u snu i potom napadaj panike, no to ne mora biti nužno apneja u snu.

Sve što je preko 15 prestanaka disanja ili plitkih udisaja tijekom jednog sata sata spavanja predstavlja umjereni stupanj, a sve više od 30 je teški stupanj. Ako netko 30 puta prestaje disati ili plitko diše - a svaka ta epizoda traje po desetak sekundi i smatra se validnom - to je 150 prestanaka disanja u pet sati. Bilo je i onih čiji je indeks bio preko 100 i tu se radi o težim slučajevima koji nakon dijagnoze dobivaju aparat za disanje tijekom spavanja', kaže Ante.

Jedno od rješenja - CPAP

Dakle što kad se utvrdi da osoba ima ozbiljniji poremećaj spavanja koji je potrebno liječiti?

Jedini učinkovit način liječenja srednje teških i težih oblika apneje u spavanju - a preporučuje se i kod blažih oblika s popratnim komorbiditetima - jest primjena uređaja CPAP (Continuous Positive Airway Pressure). Taj uređaj, koji se može dobiti na teret HZZO-a, koristi malu turbinu koja stvara pozitivan tlak zraka, održavajući dišni put otvorenim kroz masku na licu pacijenta.

CPAP je gotovo nečujan i udoban za korištenje, a pacijenti ga rado koriste jer im omogućuje miran san bez osjećaja gušenja. Već nakon nekoliko noći upotrebe osjećaju se odmornije, manje su pospani tijekom dana, poboljšavaju im se koncentracija i pamćenje te im se stabilizira krvni tlak. Također, smanjuje se rizik od ozbiljnih zdravstvenih komplikacija poput moždanog udara, visokog krvnog tlaka i srčanih problema.

Aparat nema terapijsko djelovanje - kad se prestane koristiti, tako staje i njegovo djelovanje - stoga je rješenje koje se mora koristiti cijelog života, kaže nam Ante. No kvalitetniji san i rješenje za probleme za koje možda nismo ni znali vode i do kvalitetnijeg života. Nakon svojeg iskustva potaknuli smo i bližnje da ozbiljno razmisle o ovom pregledu i riješe svoje probleme, što nas je razveselilo možda najviše od svega.