Umjetna inteligencija spremna je transformirati način na koji radimo, učimo i živimo. Tvrtke, vlade i javnost niza zemalja širom svijeta prilagođavaju se brzom razvoju tih tehnologija. Nekima to ide od ruke, drugi već sada kaskaju i pitanje je hoće li ikad moći uhvatiti korak s vodećim silama ili barem postati novi, ma koliko mali igrač na sceni.

Globalni indeks UI-a analizira kako se 54 države svijeta prilagođavaju ubrzanom razvoju UI-a, prateći pritom tri osnovne kategorije: ulaganja, inovacije i implementaciju umjetne inteligencije u svakodnevni život i proizvodne procese. Kako bi izradili ovu listu, stručnjaci su obradili više od stotinu pokazatelja vezanih uz talent, infrastrukturu, operativno okruženje, istraživanje, razvoj, vladine strategije i komercijalna ulaganja u pojedinoj zemlji.

Na izradi indeksa sudjelovala su 24 stručnjaka, ulagača, šefova kompanija, političara, profesora i javnih osoba. Između ostalih, na tom se popisu nalaze direktor Data Sciencea, centra za internet stvari na Sveučilištu Oxford Ajit Jaokar, predsjednik Siemensa Jim Snabe, osnivač Skypea i suosnivač Centra za proučavanje egzistencijalnog rizika na Sveučilištu Cambridge Jaan Tallinn, urednik Economista Kenneth Cukier, suosnivačica tvrtke CognitionX i predsjednica Vijeća za UI britanske vlade Tabitha Goldstaub...

Isti cilj, različiti motivi

Umjetna inteligencija trenutno je najvrući hype. Za neke je riječ o ljudskoj potrebi da se pomaknu granice znanja kako bi se stvorio bolji svijet. Drugi u tome vide priliku da tehnološki očvrsnu temelje državne, vojne i kibernetičke sigurnosti. Treći pak naglašavaju neograničen potencijal UI-a da utječe na ekonomski rast. Umjetnom inteligencijom danas se žele baviti svi: transnacionalne korporacije, tajne službe, marketinške agencije, robotičari, vojne industrije, proizvođači bijele i zabavne tehnike te kojekakvi futuristi i vizionari.

Autori studije ukazuju na niz problema s kojima se suočavaju suvremena društva. Globalni nedostatak školovanih radnika jedan je od najvećih problema. Sameer Maskey, profesor sa Sveučilišta Columbia, još je lani skrenuo pozornost na manjak matematički kompetentnih inženjera i pozvao na promjenu kurikuluma kojom bi se stručnjaci za UI počeli obrazovati u ranijim fazama školovanja.

Važnost smislenog obrazovanja ističe i Jennifer Rexford, profesorica računalnih znanosti na Sveučilištu Princeton. Treba školovati kadrove koji će moći upravljati umjetnom inteligencijom, a s druge strane većinu će trebati usmjeriti u zvanja koja nije lako dopuniti ili zamijeniti umjetnom inteligencijom. Tako bi posla bilo za sve, a društva se ne bi urušila u utrci za napretkom.

Velika migracija stručnih kadrova

Ogromna svjetska potražnja za stručnim kadrovima utječe na složena prelijevanja talenata iz jednog gospodarstva u drugo. Migracije i protoci ljudi nisu ograničeni nacionalnim granicama jer se zahvaljujući modernim tehnologijama može živjeti na jednom kraju svijeta i raditi za kompanije s druge strane svijeta.

Od 2017. godine širom svijeta predstavljeno je tridesetak nacionalnih strategija umjetne inteligencije. Velika Britanija postavila je svoj Sektor za umjetnu inteligenciju, Švedska izglasala Nacionalni pristup umjetnoj inteligenciji... No, primjećuju autori Globalnog indeksa UI-a, tvrtke su preuzele vodeću ulogu u razvoju umjetne inteligencije. Države su pale u drugi plan, a intelektualni i financijski kapital ključni su pokretači razvoja i implementacije umjetne inteligencije. Pa kako po tom pitanju stoji Hrvatska, koja nije ni uvrštena u ovo istraživanje?

A gdje je tu Hrvatska

'Što bi neka država trebala činiti da bude više rangirana na ovoj listi, vrlo je složeno pitanje koje se tiče nacionalnih strategija, ulaganja u istraživanja i razvoj te snage gospodarstva', kaže prof. dr. sc. Sven Lončarić, voditelj Centra za umjetnu inteligenciju na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

'Evidentno je to da više pozicije na rang listi zauzimaju veće, razvijenije i bogatije zemlje koje imaju veći broj stanovnika i veći BDP po stanovniku, tako da mogu odvojiti više sredstava za ulaganja u UI. Čak i niže pozicionirane zemlje na listi puno su veće od Hrvatske po broju stanovnika pa su zato po apsolutnim pokazateljima bolje od nje.'

Činjenica da Hrvatska ima mali broj stanovnika, nizak BDP i relativno malo ulaže u znanost znači da su pokazatelji za rangiranje lošiji nego za neku veću državu. Nadalje, naše gospodarstvo je manje nego gospodarstva velikih zemalja i nema puno poduzeća koja u svojem poslovanju koriste UI tehnologije, komentira Lončarić.

Sve su to razlozi zbog kojih se manje zemlje poput Hrvatske ili Slovenije teško mogu probiti na ovakve liste. Naravno, postoje i primjeri onih manjih koje se nalaze na listi, poput Islanda ili Irske, ali one imaju pet puta veći BDP po stanovniku od Hrvatske.

Centar za umjetnu inteligenciju na FER-u

To ne znači da Hrvatska ne slijedi trendove; dapače. Na FER-u djeluje Centar za umjetnu inteligenciju s više od 120 istraživača koji provode niz nacionalnih i međunarodnih R&D projekata, financiranih iz javnih i privatnih sredstava.

'Centar daje usluge istraživanja i razvoja gospodarstvu te tako omogućuje transfer UI tehnologije za stvaranje inovativnih proizvoda. Kroz edukacijske aktivnosti Centar je također generator novih generacija eksperata u području UI, što je preduvjet i temelj za daljnji razvoj znanosti i gospodarstva u korist hrvatskog društva', objašnjava Lončarić.