Tijekom 2015. i 2016. godine Hrvatska je donijela nekoliko pravilnika vezanih uz bespilotne letjelice. Jedan od njih je Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova, koji u praksi definira matricu rizika leta. Na jednoj osi se nalazi masa letjelice, dok se na drugoj nalaze okolnosti (od područja leta, preko vremenskih uvjeta, ispravnosti, napučenosti i sl.). 

Prvom pojavom tog regulatornog dokumenta, hobisti su se uspaničili, no u praksi neće morati činiti ništa posebno u odnosu na ostatak cijele EU (s kojom je dokument usklađen). Na prvom mjestu je spomenuta masa letjelica, u klasama do 5kg, od 5 do 25 kg te od 25 do 150 kg. 

Ono što se mora imati na umu jest da u najmanju klasu spadaju praktički sve letjelice namijenjene potrošačkim masama - što uključuje i jedan od najnaprednijih multirotora današnjice - DJI Inspire 1 s naslovne fotografije. Njegova masa je manja od tri kilograma, a s obzirom na klasu (do 5 kg), u pravilu ne treba tražiti nikakve posebne dozvole za let. Jasno, izuzme li se ulazak u drugu os matrice rizika - gdje se nalaze okolnosti leta. 

No prije svega valja napomenuti da se i letjelice do 5 kg moraju držati pod određenim pravilima. Na njih se mora zalijepiti proizvoljna naljepnica, s oznakom drona i kontakt podacima vlasnika. Pri letu se valja voditi i dnevnik, što je dodatno olakšano činjenicom da napredni multirotori to rade automatski uz praktički sve potrebne parametre. 

Kako je ranije rečeno, hrvatski pravilnik je usklađen s EU propisima pa se, neovisno o masi letjelice, treba kloniti ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila, drugih zrakoplova, cesta, željezničkih pruga, vodenih putova ili dalekovoda. To posebno vrijedi i za zračne luke, od kojih se treba držati udaljenost od najmanje tri kilometra i pritom voditi računa da se ne leti u kontroliranom zračnom prostoru. 

Sa spomenutim pravilnikom hobisti uistinu ne bi smjeli imati nikakvih problema, jer su pravila zdravorazumska i napisana jasnim jezikom. Međutim, godinu dana kasnije stigla je i Uredba o snimanju iz zraka, posebno prilagođeni dokument iz kasnih devedesetih koji se tiče komercijalnog snimanja u geodetske, znanstvene, novinarske i sl. potrebe.

Tu je paniku izazvala činjenica da je na Dronefestu 2016. Ivan Landek, voditelj Službe za topografsku izmjeru i državne karte u Sektoru za državnu izmjeru Državne geodetske uprave (DGU), rekao da odobrenje te institucije moraju zatražiti svi koji koriste dronove za snimanje iz zraka. 

Oko te Uredbe se lome koplja, iako je dokument sasvim jasno napisan (naglašeni dio je tportalov). Članak 3 tako piše: 

(2) Snimati iz zraka državno područje Republike Hrvatske za potrebe izmjere zemljišta, istraživanja, prostornog uređenja te za druge gospodarstvene i znanstvene potrebe, mogu pravne i fizičke osobe koje su registrirane za snimanje iz zraka pri nadležnim registarskim tijelima država u kojima imaju poslovni nastan. 

(3) Naručitelj snimanja dužan je uz zahtjev za izdavanje odobrenja za snimanje iz zraka priložiti dokument izdan od nadležnog tijela Republike Hrvatske za poslove sigurnosti i zaštite civilnog zračnog prometa kojim se dokazuje da je operator zrakoplova registriran za izvođenje operacija za snimanje iz zraka.

Hobisti pak vjeruju kako je svaka drugačija interpretacija izvan onoga jasno napisanog u tekstu, zapravo najobičnije arbitrarno natezanje semantike te je cijelu paniku zapravo uzrokovao jedan slučaj u kojem su nepažljivi letači bez dozvole snimali Advent na trgu korištenjem bespilotne letjelice, i to opremljene teškim DSLR aparatom. U tom slučaju je vrlo lako za shvatiti kako je na temlju Pravilnika o sustavima bespilotnih zrakoplova zapravo prekršeno mnogo toga te nema posebne veze s Uredbom o snimanju iz zraka. Bilo kako bilo, oko tog detalja će se i dalje lomiti koplja iako je tekst jasan. Buduće konferencije Dronefest sasvim sigurno će se više baviti tom tematikom. 

S tim rečenim, u nastavku slijede najbolje bespilotne letjelice s kamericama i naprednim tehnologijama koje se može kupiti danas u svijetu potrošačkih masa. Neke od njih još uvijek stoje vrtoglave iznose i namijenjene su profesionalnoj i naprednoj amaterskoj uporabi, dok su druge namijenjene otkrivanju divnog svijeta letenja i stvaranju nevjerojatnih snimaka. 

DJI Inspire 2

Ovaj model nasljednik je vrhunskog modela Inspire 1 te je poboljšan u svakom smislu. Nažalost (ili možda bolje za početnike: na sreću) dolazi s vrtoglavo visokom cijenom od 3.400 eura. Kome je to previše a želi se okušati u profesionalnim rezultatima, prethodni model je na sniženju moguće naći i za 2.000 eura. 

No, valja biti iskren, ova letjelica je uistinu namijenjena isključivo naprednim letačima i onima koji znaju što rade - nikako ne početnicima. Zahvaljujući modularnom dizajnu i naprednom sustavu za snimanje vrhunskog materijala, mnogim letačima je letjelica san snova. Kako to obično i biva s DJI-evim proizvodima, i Inspire 2 ima vrhunske letne karakteristike te je moguće mirno ploviti zrakom neovisno o brzini. Tehnologija osigurava da ova letjelica automatski može zaobilaziti prepreke na svom putu, a za upravljanje se može služiti planiranim rutama ili ručnim letom.

Letjeti je pak moguće do 27 minuta na jednom punjenju. Maksimalna brzina letjelice je 94 km/h, a domet signala je do kakvih sedam kilometara. Treba li uopće napominjati da se za ovakve manevre treba tražiti posebna dozvola? Ovo nije igračka i ne smije joj se tako ni pristupati. 

DJI Spark

Ovo je najnoviji model multirotora iz jedne od najpoznatijih tvrtki koje se bave takvim rješenjima. DJI Spark je minijaturnih dimenzija u odnosu na spomenuti Inspire 2, no to mu ne umanjuje mogućnosti. Kompaktni Spark je također do grla (rotora?) nakrcan tehnologijama, a letne karakteristike su očekivano vrhunske. 

S preporučenom cijenom od 599 eura, mnogo je i bliži svijetu potrošača. Pored svega spomenutog, Spark također može uočiti i izbjeći prepreke na putu te se zna samostalno vratiti do mjesta početka leta. Da je riječ o proizvodu za šire mase, sugeriraju još neke mogućnosti, poput gestikulacije koju letjelica prepozna i snimi portret korisnika ili ga jednostavno počne pratiti. 

Na jednom punjenju baterijskog paketa, Spark može letjeti do 16 minuta, uz maksimalnu brzinu od 50 km/h. Domet signala je maksimalnih dva kilometra, no opet - za takve ekstremnije stvari potrebno je tražiti posebnu dozvolu.

Parrot Bebop 2

Ova tvrtka se proslavila multirotorima i letjelicama koje se može kontrolirati pametnim telefonima ili tabletima. Njihov noviji uradak, Bebop 2, nastavlja tu tradiciju uz relativno prihvatljivu cijenu (može se naći za kakvih 450 eura). Kao što se i očekuje od ovakve letjelice i ona stiže s kamericom, no umjesto optičke stabilizacije slike, Bebop 2 se služi zgodnim trikom - korištenjem širokokutne optike i softverskom stabilizacijom (rezanjem kadra). 

Nažalost, Parrot je zaključao neke od posebnosti Bebopa 2 i za otključavanje treba platiti nešto više novca. Te značajke uključuju planiranje rute leta i funkcionalnost praćenja korisnika u hodu, trčanju i sl. aktivnostima. Letjeti je moguće do 25 minuta, iako se u praksi ova lagana letjelica (masa svega 500 grama) u zraku može zadržati mnogo kraće. 

Ono što Bebop 2 čini izvrsnim i za početnike je činjenica da je domet ograničen na tristotinjak metara. Tako će mnoge odvratiti od opasnog leta izvan vizualnog dometa. 

ZeroTech Dobby

Za one kojima je snimanje vrhunskog videomaterijala tek sekundarna stvar, a primarna stvar mogućnost bilježenja leta vrlo kompaktnom letjelicom, ZeroTech Dobby je izvrsno rješenje. Ovaj multirotor se da naći po cijeni ispod 400 eura, a mase je svega 199 grama. 

Možda ima šašavo ime, no općenito gledano, napredna funkcionalnost letjelice je i dalje tu - posebno time što i proizvođač naglašava 'selfie' režim rada. Jasno, Dobby može pratiti i objekte oko sebe, prepoznavati lica, odgovarati na glasovne naredbe i ima niz audiovizualnih pomagala koji mu omogućavaju i let unutar stana.

Dobby se kontrolira pametnim telefonom te mu je domet vrlo ograničen (manje od 100 metara). K tome, valja izbjegavati letenje kad god puše nešto snažnije od povjetarca - ovaj dron to jednostavno ne može podnijeti zbog male mase. Male dimenzije, nažalost, znače još jednu stvar - let na jednom punjenju može trajati tek desetak minuta.

DJI Mavic Pro

Od drugih modernih uređaja vrijedi istaknuti još i nedavno predstavljeni DJI Mavic Pro. Prije nego je DJI Spark ugledao svjetlo dana, novi Mavic Pro bio je najkompaktnije rješenje ove poznate tvrtke. 

DJI letjelicu Mavic opisuje kao vrhunski kompaktno osobno rješenje za snimanje iz zraka. Mase je tek nešto preko 730 grama uz preklopivi dizajn kojim je letjelicu moguće smjestiti u ruksak. Kompaktne dimenzije i u ovom slučaju mogu zavarati prosječno oko - Mavic itekako mogu koristiti profesionalci za svoje potrebe, a ne tek napredniji amateri. Tehnologija je pregršt, no posebno vrijedi istaknuti FlightAutonomy, koji prepoznaje prepreke na udaljenosti od 15 metara sprijeda te ih može izbjeći pri brzini do 36 km/h. Zahvaljujući naprednim senzorima, letjelica može kružiti oko zadane mete i snimiti je iz svih kutova, a može i pratiti stvari u pokretu do određene brzine. 

Baterija je dostatna za do 27 minuta leta, uz domet od sedam kilometara. Maksimalna brzina letjelice iznosi 65 km/h, a pored stabilizacije u tri osi, integrirana kamerica može snimati 4 K video materijal te 12-megapikselne fotografije. Kako je riječ o vrhunskom rješenju, takva je i cijena - od preporučenih 1.200 eura naviše (za komplete). 

Oko nekih parametara iz ranije spomenutih pravilnika i zakona pobrinut će se i same letjelice. DJI-evi multirotori primjerice u sebi već kriju zaštitu kojom je let potpuno onemogućen blizu zračnih luka i određenih drugih područja (nuklearne elektrane, zatvori, etc.).

S tim rečenim, poštovanjem pravila nipošto se ne umanjuje uživanje u letu, već je riječ o nečem što bi trebalo osigurati uživanje za baš svakoga - kako sve letače i njihovu sigurnost, tako i sigurnost onih na tlu. 

Usput rečeno - tko pak nije siguran u svoje vještine upravljanja ovakvim (ruku na srce, još uvijek poskupim) letjelicama, možda se najbolje okrenuti simulatorima prije testiranja sreće. Simulatora ima svih vrsta, a više o njima moguće je saznati ovdje.