Eksplozija koja je potresla galaksiju nije se zbila baš tako dvano, barem ne u galaktičkom smislu. U to vrijeme Zemljom su već hodali naši daleki preci. A ta je eksplozija, vjerojatno uzrokovana nuklearnom aktivnošću, bila toliko snažna da je ostavila traga u Magellanovom potoku, kozmičkoj rijeci plinovitih oblaka, udaljenih 200.000 svjetlosnih godina.

Studija u kojoj se analizira utjecaj eksplozije na Magellanov potok još čeka objavu u časopisu The Astrophysical Journal i u međuvremenu je stavljena na arXiv, internetsko spremište još nerecenziranih znanstvenih radova.

'Ovi rezultati drastično mijenjaju naše razumijevanje Mliječne staze', rekla je koautorica studije Magda Guglielmo. 'Našu smo galaksiju uvijek dosad zamišljali kao neaktivnu, s ne baš svijetlim središtem. Nova saznanja otvaraju mogućnost potpune reinterpretacije njezine evolucije i prirode.'

Austrolopiteki su svjedočili eksploziji

Tim je analizirao zapise NASA-inog svemirskog teleskopa Hubble i otkrio kako su neki oblaci u Magellanovom potoku jako ionizirani; nešto je uklonilo ili dodalo elektrone iz njihovih molekula kako bi im omogućilo električni naboj. Ti ionizirani oblaci ključni su dokaz nuklearne eksplozije, o čemu se dosad samo spekuliralo.

Sateliti su otkrili mjehuriće gama i rendgenskog zračenja koji se protežu do 50.000 svjetlosnih godina iznad i ispod ravnine galaksije. Godine 2013. znanstvenici su identificirali promjene u razinama energije vodikovih elektrona duž dijela Magellanovog potoka u skladu s mjehurićima. Nova otkrića čine sliku mnogo jasnijom.

Radijacija se eksplozijom proširila od malene točke u blizini središnje crne rupe i zahvatila velik dio Magellanovog potoka. Eksplozija je trajala oko 300.000 godina, procijenili su istraživači. U kozmičkim vremenskim okvirima, to je poput bljeska. Prema ljudskom računanju vremena, to se čini kao vječnost.

U vrijeme eksplozije Afrikom su hodali Australopiteki, skupina primata koji su hodali na dvije noge poput nas, ali još su uvijek imali sitne mozgove. Jedna od njih bila je i Lucy, vjerojatno najpoznatiji očuvani fosil hominida. Možda su oni primijetili galaktičku eksploziju, ali to nije utjecalo na njih.

'Mogli su vidjeli snopove svjetlosti bočno od Mliječnog puta, svjetlije od bilo koje zvijezde na noćnom nebu', pretpostavlja astronom Joss Bland-Hawthorn. 'Ovaj galaktički vatromet njima se činio kao statični snop svjetla koji bi treperio u razmacima od tisuća godina.'

Neriješen astrofizički problem

Još uvijek nije jasno što je uzrokovalo eksploziju tako velikih razmjera. Kako se razvijaju crne rupe i kako one utječu na njihove galaksije, ostaje 'neriješen problem astrofizike', zapisali su istraživači u svom radu.

'Ne razumijemo zašto je ta aktivnost isprekidana, ali ima neke veze s načinom na koji materijal upada u crnu rupu', kaže Bland-Hawthorn. 'Poput kapljica vode na upaljenom štednjaku koje kaotično prskaju i eksplodiraju, ovisno o njihovoj veličini.'

U nastojanju da bolje razumiju prirodu te aktivnosti, međunarodni tim istraživača koji je snimio prvu fotografiju crne rupe sad svoje teleskope okreće u središte naše galaksije. Tim planira u sljedećih pet godina započeti s objavljivanjem video zapisa crne rupe u središtu Mliječne staze. U međuvremenu, Zemlja je sigurna od bljeska poput ovog jer se nalazimo daleko od galaktičkog središta, u zaleđu galaksije.

'Ovaj dramatičan događaj dogodio se prije nekoliko milijuna godina. To pokazuje da je središte Mliječne staze puno dinamičnije mjesto nego što smo mislili. Sreća da ne živimo tamo!', rekla je Lisa Kewley, direktorica Arc centra izvrsnosti za sve astrofizike neba u 3D-u, u razgovoru za Business Insider.