Prema Wallerovoj ideji, britanski su starosjedioci vjerojatno imali iskustvo da se zvuci svirala s nekih položaja u prostoru čuju, a s drugih ne. Američki stručnjak za arheoakustiku, nauku o značaju zvuka u raznim civilizacijama, sam je demonstrirao kako dvije flaute kada se sviraju u polju stvaraju zvučnu iluziju koja u prostoru oblikuje uzorke koji nalikuju položaju stupova u Stonehengeu.

Svoju teoriju predstavio je na konferenciji AAAS-a u Vancouveru u Kanadi.

'Smatram da su drevni Britanci, kada bi slušali dva gajdaša u polju, doživjeli uzorke interferencije jer su hodajući oko para koji svira naizmjence nailazili na zone u kojima se glazba snažnije čula i zone u kojima nije bilo zvuka. Kada biste to pogledali odozgo, prikaz bi izgledao kao prečke kotača. Hodajući ukrug svaki put kada biste došli do točke u kojoj se valovi poništavaju, osjećali biste kao da se pred vama nalazi neki golem nevidljiv objekt. Kada sve to posložite u glavi dobijete strukturu Stonehengea', objasnio je Waller.

Interferencija je pojava u kojoj se valovi zvuka, vode ili svjetlosti iz dvaju ili više različitih izvora kada se susretnu u prostoru zbrajaju - poništavaju se ako su im faze suprotne, a pojačavaju ako su im faze podudarne.

Waller je svoju teoriju testirao na dobrovoljcima kojima je stavio poveze na oči i vodio ih oko dvojice gajdaša koji su svirali u polju. Sudionici su potom opisali svoj doživljaj i objasnili da su imali osjećaj da obilaze neke velike strukture. Kada im je rečeno da ničega nije bilo osim dvojice glazbenika nasred livade, bili su jako iznenađeni.

Waller kaže da njegovu ideju potvrđuju i mjerenja akustičnih sjena koje stvaraju kameni blokovi Stonehengea. Naime, rezultati otkrivaju da oni vrlo precizno predstavljaju uzorke koje bi stvarala dvojica gajdaša koji bi svirali usred drevnog kompleksa.