Mogu li strojevi identificirati prisutnost života na drugim planetima? Pa, u određenoj mjeri već jesu. Senzori na svemirskim letjelicama koje istražuju druge svjetove imaju sposobnost otkrivanja molekula što ukazuju na vanzemaljski život. Ipak, poznato je to da organske molekule koje nagovještavaju intrigantne biološke procese degradiraju tijekom vremena, zbog čega je sadašnjoj tehnologiji teško uočiti njihovu prisutnost
No novorazvijena metoda, temeljena na umjetnoj inteligenciji (AI), sposobna je detektirati suptilne razlike u molekularnim uzorcima koji ukazuju na biološke signale - čak i u uzorcima starim stotinama milijuna godina. Još bolje, mehanizam nudi rezultate s 90 posto točnosti, prema novom istraživanju.
U budućnosti bi ovaj sustav umjetne inteligencije mogao biti ugrađen u pametnije senzore na robotskim istraživačima svemira, uključujući landere i rovere na Mjesecu i Marsu, kao i unutar svemirskih letjelica što kruže oko potencijalno nastanjivih svjetova poput Encelada i Europe, piše Space.
'Počeli smo s idejom da se kemija života bitno razlikuje od kemije neživog svijeta; da postoje 'kemijska pravila života' koja utječu na raznolikost i distribuciju biomolekula', rekao je Robert Hazen, znanstvenik s Instituta za znanost Carnegie u Washingtonu i koautor nove studije. 'Mogli bismo ta pravila koristiti za modeliranje porijekla života ili otkrivanje njihovih suptilnih znakova na drugim svjetovima', ustvrdio je.
Nova se metoda oslanja na premisu da se kemijski procesi koji upravljaju stvaranjem i funkcioniranjem biomolekula bitno razlikuju od onih u abiotičkim molekulama, po tome što biomolekule (poput aminokiselina) zadržavaju informacije o kemijskim procesima koji su ih stvorili. Ovo vjerojatno vrijedi i za vanzemaljski život, prema novoj studiji.
Na bilo kojem svijetu život može proizvesti i koristiti veće količine nekoliko odabranih spojeva za svakodnevno funkcioniranje. To bi ih razlikovalo od abiotičkih sustava - a upravo se te razlike mogu uočiti i kvantificirati pomoću umjetne inteligencije, rekli su istraživači u izjavi.
Tim je prvo trenirao algoritam strojnog učenja sa 134 uzorka, od kojih je 59 bilo biotičkih, a 75 abiotičkih. Zatim, za provjeru valjanosti algoritma, podaci su nasumično podijeljeni u skup za obuku i skup za testiranje. Metoda umjetne inteligencije uspješno je identificirala biotičke uzorke iz živih bića, poput školjki, zuba, kostiju, riže, ljudske kose, kao i iz drevnog života sačuvanog u određenim fosiliziranim fragmentima napravljenim od npr. ugljena, nafte i jantara.
Alat je također identificirao abiotičke uzorke, uključujući kemikalije poput aminokiselina stvorenih u laboratoriju, kao i meteorite bogate ugljikom, prema novoj studiji.
Gotovo odmah nova AI metoda može se koristiti za proučavanje 3,5 milijardi godina starih stijena u regiji Pilbara u Zapadnoj Australiji, smatranoj područjem s najstarijim fosilima na svijetu. Pronađene 1993. godine, smatralo se da su ove stijene fosilizirani ostaci mikroba sličnih cijanobakterijama, prvih živih organizama koji su proizvodili kisik na Zemlji.
Ako se potvrdi, prisutnost bakterije tako rano u Zemljinoj povijesti značilo bi da je planet bio pogodan za napredan život mnogo ranije nego što se mislilo. Međutim ta su otkrića ostala kontroverzna, a istraživanja su opetovano isticala da dokazi mogu biti posljedica čistih geoloških procesa koji nemaju nikakve veze s drevnim životom. Možda AI ima odgovor.
Ovo istraživanje opisano je u članku objavljenom 25. rujna u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.