'Ako je moja teorija točna, tone aluminija slile su se niz tornjeve i došle u kontakt sa stotinama litara vode', rekao je Christian Simensen, znanstvenik neovisnog norveškog tehnološkog instituta SINTEF.

'Na temelju ranijih havarija i eksperimenata koji su provedeni u aluminijskoj industriji znamo da ovakve reakcije mogu izazvati silovite eksplozije', rekao je Simensen.

Simensenovo izvješće odbacilo je službena izvješća prema kojima je urušavanje tornjeva izazvalo samo pregrijavanje i popuštanje nosivih čeličnih stupova.

Prema novoj studiji, količine rastopljenog metala bile su dovoljno velike da izazovu eksplozije koje bi razorile cijele dijelove zgrada. To bi pak pokrenulo propadanje gornjih dijelova tornjeva na one donje, koji bi se pod težinom dalje urušavali kao kuće od karata.

Scenarij s vodom i aluminijem mogao bi također objasniti eksplozije koje su zabilježene neposredno prije pada zgrada, a koje su potaknule brojne teorije zavjere, prema kojima su Blizanci bili namjerno minirani.

Simensen je novu teoriju predstavio na međunarodnoj konferenciji tehnologije materijala u San Diegu u Kaliforniji, a podrobne proračune u članku u časopisu Aluminium International Today.

'Aluminijska industrija prijavila je od 1980. godine više od 250 eksplozija izazvanih mješavinom vode i aluminija', rekao je. U kontroliranom eksperimentu koji je izvela tvrtka Alcoa Aluminium 20 kilograma rastopljenog aluminija pomiješano je sa 20 litara vode i malom količinom hrđe. 'Eksplozija je razorila cijeli laboratorij i napravila krater promjera 30 metara', objasnio je Simensen. Prema njegovim proračunima, u svaki od tornjeva sa zrakoplovima je stiglo oko 30 tona aluminija. Simensen pretpostavlja da su zrakoplovi zapeli u izolacijskom materijalu zgrada. Urušeni otpad, osobito gips koji sprečava prijenos topline, stvorio je sloj koji je zaštitio ostatak zgrade. No istovremeno je oko aviona stvorio super toplu zonu, nalik na pećnicu, koju je grijalo zapaljeno gorivo. Aluminijska slitina trupova zrakoplova, koja sadrži i magnezij, topi se na 660 °C. Kada se zagrije na 750 °C, pretvara se u tekućinu. Taj rastaljeni aluminij mogao je iscuriti kroz stubišta na niže katove i s vodom iz prskalica izazvati eksplozivnu reakciju. Vrijeme od 30 do 45 minuta koje je potrebno za otapanje trupa podudara se s vremenskim intervalom nakon kojeg su nastupile eksplozije i urušavanje zgrada.

Simensen kaže da iz te teorije, ako se potvrdi, treba izvući pouke: 'Mogli bismo razviti sustave koji bi brzo ispraznili protupožarne sustave ispod mjesta udara zrakoplova'. Još jedno moguće rješenje bilo bi ispaljivanje raketa s protupožarnim tvarima koje bi obložile trup zrakoplova i spriječile taljenje aluminijeve slitine.

Teorija zavjere nema smisla, u svakom slučaju

Eksplozije koje su zamijećene neposredno prije urušavanja Blizanaca, kao i način na koji su pali – nalik na zgrade koje se ruše koordiniranim miniranjem – potaknule su brojne teorije zavjere prema kojima su rušenje tornjeva organizirale vlasti SAD-a ili neke druge interesne skupine da bi pokrenule ratove na Bliskom istoku. No brojne neovisne istrage nisu pronašle odgovarajuće tragove eksplozivnih sredstava, čak ni dovoljno tzv. termita koji su teoretičari zavjere spominjali. Znanstvenici su zaključili da su nosivi čelični stupovi mogli oslabiti na visokim temperaturama sagorijevanja goriva zrakoplova. Osim toga, teorije zavjere pokazale su i brojne druge slabosti. Primjerice, jasno je da nitko, pa čak ni piloti, nije mogao točno znati na kojem će katu udariti zrakoplovi da bi ispod njega unaprijed postavio eksploziv (osobito neprimjetno), a tornjevi su se urušili upravo u dijelovima u koje su udarili teroristi. Daljnji scenarij urušavanja sličan je i u staroj i u novoj teoriji – gornji katovi padali su na donje. Novo istraživanje moglo bi dati potpunije tumačenje svih zabilježenih pojava, među kojima i istovremenog popuštanja svih dijelova konstrukcije.