Prvi znanstveno-fantastični film, Let na Mjesec (Le Voyage dans la Lune) redatelja Georgesa Mélièsa, snimljen je 1902. godine. U nešto više od sto godina ovaj san postao je skoro pa svakodnevnica. O tome svjedoči rekordna 2022. godina kada je čovječanstvo uspješno lansiralo 180 raketa u svemir
Za ovaj izvanredni napredak ponajviše je zaslužna svemirska utrka između SAD-a i bivšeg SSSR-a. No, prije glamura i drame Sputnjika, Lajke i misija Apollo živjeli su sanjari poput Rusa Konstantina Ciolkovskog, Nijemca Hermanna Obertha i Amerikanca Roberta Goddarda, junaka današnje priče, koji su neovisno jedni o drugima postavili temelje svemirskih letova.
Robert Goddard rođen je na današnji dan 1882. godine u Worcesteru u Massachusettsu. Dok je odrastao, maštu mu je golicala njegova omiljena knjiga Rat svjetova autora H. G. Wellsa. Često je sanjario o napravama koje bi mu omogućile let na Mars. Slijedio je svoj dječački san i upisao studij fizike na Politehničkom institutu u Worcesteru, a doktorirao je na Sveučilištu Clark gdje je kasnije radio kao profesor fizike.
vezane vijesti
Na Sveučilištu Clark osnovao je laboratorij za istraživanja raketa i provodio prve eksperimente. U početku je eksperimentirao s raketama punjenima barutom, konceptom koji je bio poznat još u 13. stoljeću u Kini. Tijekom tih ranih eksperimenata stekao je dobro razumijevanje potiska i osnovne fizike raketa te je prvi pokazao da je moguće ostvariti potisak u vakuumu. Kasnije je osmislio raketu s tekućim gorivom koja bi kombinirala tekuće gorivo (benzin) i oksidans (kisik) u komori za sagorijevanje i na taj način ostvarila puno snažniji potisak koji se može kontrolirati.
Shvatio je i da može povećati efikasnost rakete te je spriječiti od pregrijavanja tako da dovodne cijevi za kisik omota oko komore za sagorijevanje i na taj način odvede višak topline. U početku nije bilo previše interesa za njegova istraživanja. Unatoč tome, uspio je dobiti 5000 dolara od Smithsonian Institutiona. Financiranje mu je omogućilo dizajn i konstrukciju prvog prototipa rakete s tekućim gorivom 16. 3. 1926. godine.
Raketa je letjela samo 3 sekunde i dosegla 12.5 metara visine. Njegovi eksperimenti donijeli su mu medijsku pozornost, mahom negativnu, a na njegov račun narugao se i New York Times na što je Goddard odgovorio: "Svaka vizija je predmet ruganja sve dok ju netko ne ostvari, a jednom kada je ostvarena, postaje svakodnevnicom." Izreka "ne postoji loša reklama" pokazala se točnom u ovom slučaju jer se za njegovo istraživanje zainteresirao avijatičar Charles Lindbergh koji mu je omogućio financiranje od 100 000 dolara iz Guggenheim zaklade za istraživanje aeronautike.
Dodatno financiranje Goddard je iskoristio da znatno skalira svoje eksperimente te napravi sofisticiranije rakete. Iz njegova istraživanja proizašlo je dvjestotinjak patenata koji su i danas u upotrebi, poput raketa s više stupnjeva i hlađenja mlaznica raketa.
Kada je posada Apolla 11 sletjela na mjesec 1969. godine, sa sobom su nosili minijaturnu verziju Goddardove biografije, a New York Times se nakon gotovo 50 godina ispričao za svoj prijašnji članak. U Goddardovu čast NASA je svoj prvi centar za svemirske letove nazvala Goddard Space Flight Centre.
