Prema izvješću predstavljenom u novom broju časopisa Nature, američki i europski znanstvenici napravili su fotografiju na temelju podataka prikupljenih instrumentima na svemirskom teleskopu Hubble i sondi Rosetta.

Colin Snodgrass iz Odjela za istraživanje Sunčeva sustava Instituta Max Planck u Njemačkoj kaže da im je taj događaj pružio izuzetnu priliku za proučavanje zbivanja u solarnom sustavu.

'Ako pregledate literaturu o 'nedavnim' sudarima asteroida, u njoj se uglavnom opisuju događaji od prije nekoliko milijuna godina, što u geološkoj vremenskoj ljestvici predstavlja blisku prošlost. Ovdje smo, međutim, zabilježili sudar koji se upravo dogodio', rekao je Snodgrass.

Bliski susret odigrao se iza Marsove orbite, oko 140 milijuna kilometara od Zemlje.

Američka i europska ekipa odvojeno su istraživale sudar, a njihovi podaci potpuno se podudaraju. Znanstvenici su u početku mislili da gledaju komet koji ostavlja karakterističan trag materijala kako Sunce otapa led od kojeg je izgrađen. Međutim, kada su ga podrobnije istražili, otkrili su svojstva neuobičajena za komete. Naime, oko tijela nazvanog P/2010 A2 nije pronađen karakterističan omotač plinova, tzv. koma (koja nastaje isparavanjem leda), a također se pokazalo da se ne kreće u smjeru u kojem inače putuju kometi Sunčeva sustava.

Pravu prirodu objekta otkrili su Hubble i Rosetta. Njihovi su uređaji pokazali da je P/2010 A2 velika stijena koju prate ostaci čestica nastalih u sudaru s manjim objektom koji je zahvaljujući stvorenoj energiji (veličine eksplozije više nuklearnih bombi) vjerojatno ispario. Dvije svemirske promatračnice dale su različit doprinos istraživanju. Hubble, koji se nalazi u Zemljinoj orbiti, sposoban je zabilježiti izuzetno precizne detalje, dok Rosetta, koja se nalazi između Marsa i Jupitera, odlično vidi oblike tijela te geometriju i kut oblaka čestica koji se sa Zemlje ne mogu razaznati.

Voditelj istraživanja na Hubbleu, David Jewitt s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu, kaže da su promatranja važna jer znanstvenici nastoje shvatiti gdje nastaje prašina u Sunčevom sustavu te koliko je se stvara u sudarima asteroida, a koliko u kometima.

'Ovo znanje može se primijeniti i u istraživanjima drugih zvijezda... Ako znamo kako nastaje prašina, dobit ćemo informacije o nevidljivim tijelima', objasnio je.

Jewitt vjeruje da je promjer manjeg asteroida vjerojatno bio između tri i pet metara te da su se dva tijela sudarila pri brzini od oko 18.000 km na sat. Kada bi se sve čestice u repu prikupile, stvorila bi se kugla promjera oko 20 metara.