Christian Boer je font 'Dyslexie' počeo razvijati još dok je pohađao diplomski studij dizajna na Univerzitetu u Twenteu. Nakon nekoliko godina koje je proveo istražujući poremećaje u učenju i čitanju, Boer je osmislio tipografiju pomoću koje disleksičari manje griješe u čitanju tekstova te sricanju i slovkanju riječi.

Prema Boeru, današnja tipografija dizajnirana je isključivo prema načelu estetike. Dizajn slova u fontovima koji se najčešće koriste (bio to 'Times New Roman' ili 'Arial') ne radi posebnu razliku između slova. Primjerice, slova 'b' i 'd' te 'p' i 'q' su međusobne zrcalne varijante bez individualne razlike osim drugačijeg položaja kružića i crtice.

Takva tipografija otežava čitanje disleksičarima, budući da oni nesvjesno zamjenjuju slova koja međusobno nalikuju jedna na druga te rotiraju i zrcale slova na papiru. Stoga je ovaj tridesettrogodišnji dizajner, koji i sam pati od disleksije, razvio tipografiju u kojemu je svako slovo drugačije dizajnirano.

U fontu 'Dyslexie' sva slova imaju zadebljanu bazu, što otežava 'bježanje' slova za vrijeme čitanja. Zatim, slova poput 'b' i 'd' nisu više zrcalno simetrična, već je između njih napravljena razlika kako ih disleksičari ne bi zamjenjivali - trbušćići su im različito oblikovani, a crtice su različite duljine.

U ovom asimetričnom i robustnom fontu neka od slova su namjerno nakošena (slovo 'j'), dok su druga pak 'uzdignuta' od ostatka teksta (slovo 'w') s ciljem da se razlikuju od slova kojima najviše nalikuju.

Prvo slovo rečenice uvijek je masno otisnuto, a zarezi, točke i interpunkcijski znakovi odvojeni su od ostalih znakova u rečenici.

Ideja dizajnera bila je odvojiti slova jedna od drugih kako bi tekst 'prodisao' i kako bi se izbjeglo naguravanje grafema na malo mjesta, što nikako ne pridonosi čitljivosti teksta kod disleksičara.

Prema istraživanju koje su proveli univerziteti iz Amsterdama i Twentea, više od tri četvrtine djece pravilo je manje grešaka prilikom čitanja teksta koji je bio napisan u 'Dyslexie' fontu te su tekst mogli čitati brže od teksta koji je bio napisan 'standardnom' tipografijom. Slični rezultati prisutni su i među odraslom populacijom koja pati od disleksije.

Ovaj font moguće je nadograditi na skoro sve 'office' softvere i aplikacije. Također, vrlo ga je jednostavno instalirati i na internetske pretraživače, tako da većina internetskih stranica može biti prikazana u 'Dislexie' tipografiji.

Font nije namijenjen samo disleksičarima – pozitivne reakcije dobio je i od generalne publike. U Nizozemskoj, primjerice, pojedini izdavači su čak počeli tiskati knjige u 'Dyslexie' fontu.