Američki su znanstvenici ovaj tjedan objavili da su ostvarili davni san biomedicinara od kojeg se očekivalo da će pokrenuti pravu revoluciju u toj grani znanosti – po prvi put u povijesti uspjeli su klonirati specifične embrionalne matične stanice ljudi (ESCs)
Prema novom radu, objavljenom u srijedu u časopisu Nature, Shoukhrat Mitalipov, specijalist za reproduktivnu biologiju na Oregon Health and Science Universityju u Beavertonu, zajedno sa svojim kolegama konačno je stvorio ESCs stanice i to potpuno normalne, s jednom jezgrom, a ne s dvije kao što je to ranije napravljeno.
Matične stanice su stanice koje imaju sposobnost pretvoriti se u razna tkiva u organizmu - od mišića srca, do mozga. Njima bi se stoga mogla liječiti tkiva koja su razorena raznim teškim bolestima kao što su Parkinson, rak ili dijabetes. Embrionalne matične stanice posebno su zanimljive jer imaju dva važna svojstva – kao prvo pluripotentne su, što znači da se mogu lako navesti da poprime bilo koju funkciju, a kao drugo mogu se neograničeno umnožavati.
Etičke dvojbe
No treba očekivati da će novi rad ponovno oživjeti burne etičke rasprave kakve su se vodile kada su počela istraživanja embrionalnih stanica. Naime, neki kritičari, osobito iz vjerskih krugova, tada su digli svoj glas protiv korištenja embrionalnih stanica uz obrazloženje da se takvim metodama uništava život. Drugi jak razlog je strah da bi se kloniranje embrionalnih stanica moglo upotrijebiti za kloniranje ljudi, što po Mitalipovu nije moguće. Pod ovim pritiskom brojni su se znanstvenici okrenuli istraživanju razvoja matičnih stanica drugim metodama, prije svega iz rezervoara u odraslim organizmima kojima se dobivaju tzv. inducirane pluripotentne stanice (iPS). Međutim, novi uspjeh američkog tima pokazuje da embrionalne stanice još ne treba potpuno otpisati osobito zato što su neke studije utvrdile da se iPS stanice ne uspijevaju potpuno reprogramirati kako bi se ponašale kao embrionalne. Osim toga u ovom eksperimentu nisu korištene stanice embrija, već neoplođena jajašca.
Kloniranje kao u slučaju Dolly
Terapeutsko kloniranje, odnosno transfer jezgre somatskih stanica (SCNT) započinje istom procedurom kojom je klonirana Dolly. Iz stanice tkiva odrasle osobe, primjerice kože, vadi se jezgra i ubacuje u neoplođeno jajašce iz kojeg je prethodno uklonjena jezgra. Jajašce reprogramira DNK stanice odraslog donora u embrionalno stanje pa se stanica počne dijeliti i formirati embrij do stadija blastocita. U tom trenutku stanice se prikupljaju i kultiviraju kako bi stvorile stabilnu liniju matičnih stanica koja se genetski savršeno podudara s davateljevim i može se pretvoriti u bilo koje tkivo u ljudskom tijelu.
Mnogi znanstvenici pokušali su stvoriti SCNT linije stanica, no prije Mitalipova nitko nije uspio. Štoviše, korejski znanstvenik Woo Suk Hwang upotrijebio je 2004. i 2005. na stotine ljudskih jajašaca da bi prijavio samo dva uspješna kloniranja. Cijeli slučaj završio je skandalom jer su oba bila lažirana.
Teške vode zakona
Mitalipov je još 2007. uspio stvoriti SCNT linije majmuna, a novo istraživanje započeo je u rujnu prošle godine. Nakon nekoliko početnih neuspjeha, u prosincu mu je uspjelo klonirati četiri stanice koje su počele rasti.
U svojem radu tim je upotrijebio nekoliko tehničkih trikova. Za sjedinjenje jajašca i stanice tijela upotrijebljen je deaktivirani virus Sendai poznat po tome da potiče sjedinjavanje stanica. Za aktiviranje razvoja embrija korišteni su električni podražaji. Nakon što su stručnjaci uspjeli stvoriti šest blastocita, ali ne i stabilne linije, upotrijebljen je kofein koji štiti jajašca od preranog sazrijevanja. Sve ove tehnike znale su se i ranije, međutim, američki ih je tim usavršio kroz više od tisuću istraživanja na jajašcima majmuna.
Budući da je za posljednju studiju trebalo samo nekoliko mjeseci, s pravom se može postaviti pitanje zašto je trebalo toliko vremena proći od kloniranja stanica majmuna 2007. do kloniranja ljudskih 2012/2013? Mitalipov kaže da je veći dio tog vremena proveo surfajući po američkim zakonskim regulativama koje značajno ograničavaju korištenje embrionalnih i jajnih stanica.
Jedna od najvažnijih stvari u ovom istraživanju je to što je za kloniranje svake od stanica utrošeno malo jajašaca – za jednu liniju 15, a za drugu samo pet. Darivateljice jajašaca dobile su između 3.000 i 7.000 dolara naknade, što je ipak dosta skupo. Neki stručnjaci koji se bave iPS stanicama najavili su da će u budućim eksperimentima pokušati usporediti efikasnost dvije različite metode.
