Planetarna tijela slična Zemlji - Mjesec, Mars, asteroidi i kometi - sadrže nalazišta vrijednih resursa, što je privuklo pažnju znanstvene zajednice i korporacija te stvorilo poduzetne vizije rudarenja u svemiru s nadom u ekspanziju industrije u svemirskim prostranstvima.

Prije nego što počnemo brojati novac, morat ćemo u obzir uzeti logističku i tehnološku stranu priče, a one su, piše The Next Web, prilično komplicirane. Za početak, iskopavanje sirovina na nekom asteroidu ili planetu u ranim stadijima svemirske rudarske industrije neće obuhvaćati transport tih sirovina na Zemlju.

Ako želite uspostaviti trajnu ljudsku bazu na Mjesecu, trebat ćete opskrbiti astronaute koji žive u njoj. Resursi poput vode se, piše izvor, mogu reciklirati samo u ograničenom rasponu. Također valja naglasiti da je prijevoz resursa sa Zemlje na Mjesec vrlo skup sport, što znači da će ono iskopano u svemiru zbog uštede vrlo vjerojatno biti i obrađivano i iskorišteno u svemiru.

Sakupljanje materijala i njihova primjena na licu mjesta uključuje sve od kopanja leda do sakupljanja zemlje za izgradnju struktura - NASA trenutno, primjerice, istražuje mogućnost izgradnje zgrada na Mjesecu uz pomoć 3D printanja.

Još jedna stvar na koju će svemirsko rudarenje jako utjecati menadžment je satelitskih sustava. Trenutna praksa uključuje deorbitiranje satelita nakon 10 do 20 godina, odnosno nakon što im ponestane goriva, a jedan od ciljeva svemirskih kompanija je i dizajniranje onih koji će moći sakupljati gorivo u svemiru. Također valja naglasiti da za put od Mjeseca do satelita koji kruži niskom Zemljinom orbitom treba manje energije nego za put do tog istog satelita od lansirne rampe na Zemlji.

Što možemo pronaći u svemiru?

Neki asteroidi mogu imati velike količine željeza, nikla, zlata i platine, što se može iskoristiti za proizvodnju elektronike i struktura.

Mjesečev regolit sadrži helij-3, a on će postati koristan ako na Mjesecu budemo koristili nuklearnu fuziju, dok je britanska kompanija Metalsys razvila proces koji može izvući kisik iz Mjesečeva regolita.

Na površini Mjeseca također vjerojatno ima leda, a moći ćemo ga možda pronaći i ispod površine Marsa, asteroida i kometa. Led bi se mogao iskoristiti za proizvodnju goriva ili održavanje života.

Kako rudariti u svemiru?

Odgovor na ovo pitanje pokušavaju pronaći znanstvenici i korporacije. Prvi glasi da će se na nekim svemirskim tijelima kopanje vršiti isto kao na Zemlji, uz nekoliko inovativnih ideja. Regolit na Mjesecu mogao bi se kopati bagerom s kopačima na traci ili ulaskom pod površinu uz pomoć tunela.

Druge sugestije koriste neortodoksne tehnike poput usisavanja regolita u cijev. Treća tehnika uključuje neobičnu metodu biorudarenja, kojom bi se uz pomoć specijalne bakterije određeni minerali pretvarali u plin što bi se sakupljao i prenosio pomoću sonde.

Veliki izazovi

Pred potencijalnim svemirskim rudarima nalaze se veliki izazovi. Za početak, s obzirom na visoku cijenu transporta u svemir, početak operacija trebao bi biti minimalistički. Nadalje, udaljenost između Zemlje i mjesta na kojem se rudari mogla bi igrati vrlo veliku ulogu. Dok signal poslan sa Zemlje putuje na Mjesec 2,7 sekundi, onaj poslan prema Marsu mogao bi putovati čak 40 minuta prije nego što dobijemo povratnu informaciju je li stigao ili ne. Drugi kandidat koji bi riješio problem s dugim putovanjem signala je asteroid koji putuje na udaljenosti sličnoj onoj između Zemlje i Mjeseca.

Nadalje, rudarenje u svemiru trebalo bi biti uglavnom automatizirano ili vođeno sa Zemlje, s obzirom na to da slanje ljudi u svemir obično košta i uključuje hrpu izazova, poput instalacije sustava za održavanje života, izbjegavanje radijacije i naravno - skuplje cijene lansiranja. Problem je to što ni sustavi za rudarenje na Zemlji nisu u cijelosti automatizirani. Robotika će, dakle, morati uznapredovati prije no što počnemo rudariti na asteroidima.

Konačno, u priču o rudarenju treba ubrojiti utjecaj na okoliš - rudarenje u svemiru možda će smanjiti potrebu za rudarenjem na Zemlji uz uvjet da ono rezultira manjim brojem lansiranja ili da se sirovine vrate i iskoriste na Zemlji.

Premda sakupljanje resursa u svemiru možda znači da ih nećemo morati slati sa Zemlje, veći broj lansiranja bit će nužan ako svemirska ekonomija uhvati zamah. Konačno, tu je i pitanje hoće li zemaljske tehnike rudarenja uopće raditi u izvanzemaljskim okružjima. Različita planetarna tijela imaju različite atmosfere (ako ih uopće imaju), geologiju i elektrostatičko okružje (možda im je tlo nabijeno statičkim elektricitetom zbog konstantnog udaranja čestica koje dolaze od Sunca) te su načini na koje će ti uvjeti utjecati na rudarske operacije uglavnom nepoznati.

Premda je svemirska rudarska industrija tek u povojima, mnoge kompanije već razvijaju tehnologije kojima će ju realizirati. Primjerice, Canadian Space Mining Corporation razvija infrastrukturu potrebnu za podršku života u svemiru, uključujući generatore kisika i ostale strojeve, dok američka kompanija OffWorld razvija industrijske robote za operacije na Zemlji, Mjesecu, asteroidima i Marsu. Konačno, Asteroid Mining Corporation već radi na uspostavi tržišta za svemirske resurse.