Mjerenja iz svemirskog teleskopa Hubble i misije ESA Gaia kombinirana su kako bi se poboljšala procjena mase naše matične galaksije koja sad iznosi 1,5 trilijuna solarnih masa.
Masa Mliječnog puta je jedno od najtemeljnijih mjerenja koja astronomi mogu napraviti o našem galaktičkom domu. Međutim, unatoč desetljećima intenzivnih napora, čak se i najbolje raspoložive procjene mase Mliječnog puta nisu slagale jedna s drugom.
vezane vijesti
Sada, kombinirajući nove podatke iz Gaia misije Europske svemirske agencije (ESA) s opažanjima napravljenim svemirskim teleskopom Hubble, astronomi su otkrili da Mliječni put teži oko 1,5 trilijuna solarnih masa unutar promjera 129.000 svjetlosnih godina od galaktičkog središta.
Ne može se točno izmjeriti ono što se ne vidi
Prethodne procjene mase mliječnog puta kretale su se između 500 milijardi i tri trilijuna masa Sunca. Ta ogromna odstupanja nastala su zbog različitih metoda korištenih prilikom mjerenja raspodjele tamne tvari koja čini oko 90% mase galaksije.
'Tamnu tvar jednostavno ne možemo otkriti izravno', objašnjava Laura Watkins iz Europskog južnog opservatorija ESO kraj Münchena u Njemačkoj. 'Masa Mliječnog puta nije se dala izračunati jer ne možete točno izmjeriti ono što ne možete vidjeti!'
Stvorena precizna trodimenzionalna karta
Obzirom na neuhvatljivu prirodu tamne tvari, tim je morao koristiti pametnu metodu vaganja Mliječnog puta, koja se oslanjala na mjerenje brzina globularnih nakupina, gustih skupina zvijezda koje kruže oko spiralne ploče galaksije na velikim udaljenostima.
Grupa je koristila Gaijino drugo objavljivanje podataka kao osnovu za njihovo proučavanje. Gaia je osmišljena kako bi stvorila preciznu trodimenzionalnu kartu astronomskih objekata u cijelom Mliječnom putu i pratila njihove pokrete. Drugo izdanje podataka uključuje mjerenja globularnih nakupina sve do 65.000 svjetlosnih godina od Zemlje.
'Globalni klasteri protežu se do velikih udaljenosti pa se smatraju najboljim tragačima koje astronomi koriste za mjerenje mase naše galaksije', rekao je Tony Sohn koji je vodio mjerenja Hubbleovim teleskopom.
Hubble je omogućio da se studiji dodaju blijedi i udaljeni globularni grozdovi, sve do 130.000 svjetlosnih godina od Zemlje. Kako je Hubble već desetljeće promatrao neke od tih objekata, bilo je moguće točno pratiti i brzine tih klastera.
