Sonyjev Walkman 1. srpnja ove godine puni 39 godina. Te sad već davne 1979. godine bio je prvi uređaj koji je doista širokim potrošačkim masama omogućio slušanje glazbe po vlastitom izboru u pokretu. Dotad je, naime, jedini praktičan način konzumacije glazbe na taj način bio - prijenosni radio.

Prvi Walkman imao je dva ulaza za slušalice te dugme kojim ste mogli stišati reprodukciju kako bi dvoje ljudi koji su ga zajednički koristili mogli razgovarati bez ometanja. U Sonyju su tu značajku uveli jer su bili zabrinuti kako bi se to što solo slušate glazbu moglo smatrati nepristojnim.

Walkmanu se pripisuje nastanak kulture korištenja slušalica za slušanje glazbe u pokretu. Kako se ne bi pomislilo da je riječ o slušnom pomagalu, u Sonyju su angažirali mlade ljude kako bi ga promovirali po ulicama Tokija.

Zašto su se uopće odlučili na uređaj sa slušalicama? Pa, tražio ih je tadašnji Sonyjev dopredsjednik Masaru Ibuka, koji je želio u miru slušati opere tijekom dugih poslovnih letova. Izradili su ga inženjeri Nobutoši Kiraha i Kozo Osohne, temeljem Sonyjeva diktafona Pressman namijenjenog novinarima.

Apsolutni hit 80-ih

Bio je apsolutni hit među nama tinejdžerima sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Slično kao danas s mobitelima, bilo je pitanje prestiža posjedovati ga pa smo stalno gnjavili odrasle koji su putovali u inozemstvo da nam ga donesu. Ako me sjećanje ne vara, moj prvi stigao je iz Velike Britanije negdje oko 1985.

Walkman je također svakome od nas omogućio i potaknuo nas na stvaranje vlastitih kompilacija pjesama, poput one iz filma Guardians of the Galaxy. Ono što danas zovemo playlistom i složimo u nekoliko minuta nekad se mukotrpno nasnimavalo na kazete koje bi smo puštali prijateljima ili poklanjali dragim nam ljudima.

Osim što je promijenio način na koji slušamo glazbu izvan kuće, spašavao nas je od gnjavatora u javnom prijevozu, ali i pomogao pri širenju kulture džoginga te aerobika. S vremenom je Walkman postao toliko popularan i sveprisutan da se 1986. našao i u Oxfordskom rječniku engleskog jezika.

S iPodom ima još nešto zajedničko: mogućnost snimanja i presnimavanja radi reprodukcije po vlastitom izboru prestravila je glazbenu industriju. I tada je establišment tvrdio kako će 'Walkman ubiti glazbu'. Ni tada se to, naravno, nije dogodilo.

Popularnost mu je opala s pojavom prijenosnih CD playera, još i više s usponom MP3 playera te pojavom iPoda i pametnih telefona.

Kao i puno toga, Walkman je danas digitalni uređaj, dostupan u raznim bojama, oblicima, veličinama... Daleko je dospio od kraja sedamdesetih, zar ne?