Vijesti koje nam stižu iz Australije doista su kaotične. U požarima koji diljem jugoistoka kontineta haraju od listopada dosad je spaljeno više od pet milijuna hektara diljem zemlje. Vatra je progutala najmanje 1400 domova, a broj ljudskih žrtava popeo se na 17, dok se deseci ljudi vode kao nestali. Nevoljama se ne vidi kraj. Očekuje se da će u subotu stići novi toplinski val s temperaturama iznad 40 Celzijevih stupnjeva, a snažni vjetrovi koji dolaze s toplinskim valom mogli bi izazvati megapožare u području Blue Mountainsa, zapadno od Sydneya.

Što se točno događa u Australiji, kada će vatrena stihija stati i što je pogoni, tumači prof. dr. sc. Hrvoje Tkalčić, australski znanstvenik hrvatskog podrijetla koji se nalazi u Canberri, glavnom gradu Australije u kojem je kakvoća zraka zbog dima bila 20 puta veća od razine koja se smatra opasnom. Canberra se nalazi na približno 800 metara nadmorske visine i smatraju ga glavnim gradom s najvišom mogućom kvalitetom zraka, a u srijedu je bila najzagađeniji grad na svijetu

Brojke su nemilosrdne

'Budimo sasvim realni – vatre u Australiji su dio ovdašnjeg ekosustava i ima ih svake godine', piše Tkalčić koji to na vlastitoj koži osjetio kao upravitelj laboratorija Warramunga na Sjevernom Teritoriju prije dvije godine. Tada je u divljim vatrama izgubljeno nekoliko vozila, a i osoblje je imalo bliski susret s vatrenom stihijom, srećom bez katastrofalnih posljedica.

No, brojke su ove godine nemilosrdne, upozorava Tkalčić. Riječ je o izgorjeloj površini koja višestruko premašuje sve izgorjele površine na raznim kontinentima svijeta prošle godine, o tisućama izgubljenih domova, oko 500 milijuna uginulih životinja, a broj smrtno stradalih i evakuiranih u stalnom je porastu.

'Dok ovo pišem i dok se živa uspinje prema 40 Celzijevih stupnjeva, zabarikadiran sam u kući u sjevernom dijelu Canberre, i scena koja se vidi kroz prozor je zaista nestvarna, no nešto na što sam već navikao ove godine: sunce se ukazuje kroz dimom zagađenu atmosferu tek kao slabašna svijetla kuglica', zapisao je Tkalčić na svom Facebook profilu.

Tajne skrivene u dubinama oceana

'Ne mogu si pomoći a da se kao znanstvenik odmah ne podsjetim na kataklizmičke događaje koji su doveli do masovnih izumiranja flore i faune u povijesti Zemlje. Tada je koncentracija raznih čestica u atmosferi bila abnormalno visoka, a Sunce se kroz atmosferu nije jasno naziralo godinama.'

Dakle, o čemu je zapravo riječ u Australiji?

'Mi subjektivno uočavamo promjene na površini Zemlje kao posljedicu klimatskih promjena – npr. na pamet mi odmah pada tužna, srcedrapajuća fotografija koale koja pije vodu iz bočice nekog biciklista ili to što sada vrganja ima u Hrvatskoj usred ljeta – no ono što skrivaju oceani u svojim dubinama i što se ne vidi na prvi pogled bez dublje analize i razumijevanja je ono što je zapravo glavni uzrok požara u Australiji', piše Tkalčić. No, krenimo redom.

Glavni pokretači klime

Glavnih pokretača klime u Australiji ima nekoliko, ali dva su daleko najvažnija. Oba su vezana uz strujanja vode u oceanima i zraka u tzv. troposferkim ćelijama, u donjih desetak kilometara atmosfere. Ovdje ću se koncentrirati prvenstveno na tzv. Dipol indijskog oceana (IOD). Kao što sama riječ govori, on može biti pozitivan ili negativan, no ima i svoju neutralnu fazu, a te faze se izmjenjuju na vremenskoj skali od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.

U neutralnoj (ili nazovimo to tako, normalnoj) fazi, oceanska voda iz Pacifika struji kroz prolaz između otoka Indonezije u Indijski ocean. Topla voda uzrokuje isparavanje, vodena para se uzdiže, i zrak u gornjem dijelu ćelije na vrhu troposfere struji prema zapadnom dijelu Indijskog oceana, prema rogu Afrike, gdje se ohlađena spušta. U donjem dijelu ćelije tada pušu vjetrovi sa zapada, iz područja višeg u područje nižeg tlaka.

Pozitivna i negativna faza

U fazi tzv. negativnog IOD-a, topla voda se koncentrira uz obale Zapadne Australije a vjetrovi sa zapada su naročito jaki i potiskuju zračne mase i vlagu prema Australiji. Tada u cijelom južnom dijelu Australije uključujući i savezne države Victoria (Melbourne), New South Wales (Sydney) i Australian Capital Territory (Canberra) postoji veća šansa za oborine i poplave.

U obrnutom slučaju, u tzv. fazi pozitivnog IOD-a, kad je topla voda zbog oceanskih strujanja potisnuta sve do zapadnog dijela bazena indijskog oceana, i situacija u atmosferi se obrne. Naime, u području uz obale zapadne Australije i Indonezije tada leži hladna voda, nema velikih isparavanja i nema oblaka niti kiša jer je većina vlage potisnuta prema rogu Afrike. Tada nastaju sušna razdoblja, proljeća i ljeta bez oborina, baš kao što je ovo koje je na snazi.

El Niño dolazi s istoka

Međutim, IOD nije cijela priča, upozorava Tkalčić. S istočne strane Australije, s Pacifika, dolazi nam drugi važni pokretač klime: El Niño–Southern Oscillation, odnosno ENSO.

Kao i kod IOD-a, razlikujemo neutralnu, negativnu i pozitivnu fazu. U neutralnoj fazi, pasati pušu i 'dopušu' toplu vodu do sjeverozapadnog dijela Australije; ta voda na površini uzrokuje isparavanje, oborine i neku normalnu klimu u Australiji. Kod negativne faze, koja se još naziva i La Niña, ti vjetrovi su jači, temperature oceanske voda uz sjever Australije još su više, što uzrokuje više oborina u cijelom zapadnom dijelu Australije.

U pozitivnoj fazi koja je poznata pod imenom El Niño, pasati postaju slabiji ili čak i okrenu smjer tako da pušu iz smjera Australije prema središnjem Pacifiku. To pak uzrokuje puno manje oborina i više suša, naročito u proljeće i u ranom dijelu ljeta kao što je to bilo ove godine.

Spas dolazi sredinom siječnja?

'Dakle, ovdje vidimo vrlo loš i nepovoljan slučaj - kombinaciju utjecaja za Australiju, što se zadnji puta dogodio osamdesetih godina prošlog stoljeća, a to je da su i IOD i ENSO tijekom proljeća bili pozitivni', piše Tkalčić. 'To uzrokuje manje oborina u proljeće i početkom ljeta, dolazi do isušavanja tla i vegetacije, a uz pojačane vjetrove to naročito pogoduje divljim vatrama koje haraju ove godine.'

Ono što je pozitivno u cijeloj ovoj priči je da je prognoza za IOD takva da će njegova pozitivna komponenta oslabiti do sredine siječnja i da će postati neutralan, a ENSO je već neko vrijeme samo blago pozitivan i skoro neutralan.

'U igri je i famozni Southern Annular Mode (SAM), antarktička struja južno od Australije, ali to je tema za neku drugu priču', zaključuje Tkalčić iz dimom prekrivene Canberre.