Svi relevantni hrvatski mediji danas su prenijeli vijest da je u našem najpoznatijem Nacionalnom parku Plitvička jezera otkriveno rušenje više sedrenih barijera koje se ondje razvijaju i rastu stoljećima i stvaraju nove strukture i nove rezervoare vode. No dok čelnici Hrvatskog geološkog društva (HGD) tvrde da su uzrok ove pojave neodgovarajući ljudski radovi i zahvati, drugim riječima devastacija, u parku odgovaraju da je sve to djelo prirode
Predsjednica Hrvatskog geološkog društva prof. dr. Jasenka Sremac kaže da su promjene na jezerima izazvane ljudskim aktivnostima te da su nepovratne.
'Barijere su nastajale u specifičnim uvjetima koji su sada izgubljeni', rekla je i objasnila: 'Njihov izvorni izgled više ne možemo obnoviti, nikakva sanacija nije moguća. Naprotiv, voda koja sada protječe kroz pukotine samo dodatno proširuje oštećenja na barijerama koje se inače mijenjaju – rastu i urušavaju u skladu s procesima u prirodi.'
Naša geologinja kaže da razumije da su u upravi parka htjeli obnoviti stare staze, no ističe da se mi ljudi trebamo prilagoditi jezerima, a ne obratno. 'Sedam mladih jezera nepovratno je izgubljeno i pretvoreno u tekućicu, a otapanje snijega moglo bi stvoriti dodatan pritisak na sustav', rekla je.
Profesorica ne zna koja je tvrtka i po čijem projektu obavljala radove, no ističe da takvo gospodarenje nacionalnim parkom nikako nije u skladu s UNESCO-vim standardima. 'Dojava je bila anonimna, a inspekcija treba utvrditi tko je odgovoran. Bilo bi dobro da ljudima takvo što više nikada ne padne na pamet. U ovom času ne zanima me turizam, već prirodno bogatstvo koje je neprocjenjivo.'
Voditeljica parka: To je djelo prirode
Stručna voditeljica NP Plitvička jezera dr. Antonija Dujmović čvrsto stoji kod toga da jezera nisu devastirana.
'Svih 16 ih je na svome mjestu i ništa se nije dogodilo. Prije svega ondje ni nema mjesta za sedam novih jezera. Sedrene barijere nije nitko umjetno lomio – to su napravili led i voda i to je prirodna pojava. Naime, do pucanja barijera došlo je još u veljači 2009. zbog velike količine leda i vode. Sedrene barijere su krhke pa ih i malo veće količine vode mogu slomiti. Prije tri godine rijeka Korana ih je polomila nekoliko i vratila se u staro korito. Pritom su se okolna područja isušila pa su na svjetlo dana izašle stare staze koje su napravljene još 1931. po projektu prof. Premužića koji je radio i staze na Velebitu. Postoje dokazi i dokumentacija o tome iz 2009. Mi smo radove na stazama započeli tek 2011. To su radili zaposlenici parka. Znali smo da staze postoje, međutim vidjeli smo ih tek nakon povlačenja vode.
Inspekcija je bila u parku 9. veljače ove godine, no nije mogla ništa vidjeti, jer je bilo preko 60 centimetara snijega i -22 stupnja Celzijusa. Mi ćemo ipak dokazati našu verziju. U Geološkom društvu spominju tešku mehanizaciju, no na taj prostor se ne može ući nikako drukčije nego pješice. Radnici su sa sobom mogli ponijeti samo alat koji su mogli nositi u rukama i samo su njime radili. Osim toga, spomenute staze i urušavanja nalaze se u trećoj, odnosno rekreacijskoj zoni u kojoj se naglasak stavlja na posjetiteljsku infrastrukturu u skladu s ekološkim standardima. To je prostor u koji gosti trebaju moći doći. Ona jest zaštićena, ali ne tako strogo kao zone prva A i prva B u kojima se apsolutno ništa ne smije raditi. Kanjon Korane nije u zoni stroge zaštite, nego u zoni korištenja', objasnila je dr. Dujmović i pozvala nas da se dođemo sami svojim očima uvjeriti da devastacije nije bilo.
Za inspekciju treba pričekati ljepše vrijeme
Ministrica zaštite okoliša Mirela Holy rekla je da je ministarstvo dobilo informacije o devastaciji te da je uputilo inspekciju. No za svaku ozbiljniju analizu stanja trebat će pričekati da se otopi snijeg i led, jer se sada ništa ne može vidjeti. 'Dogovoreno je da će inspekcija izaći na teren i obaviti uvid te utvrditi situaciju. Nakon toga ćemo znati što je posrijedi', rekla je Holy. Drugim riječima, na konačan odgovor je li na djelu bila priroda ili čovjek, trebat će se strpjeti još najmanje nekoliko tjedana.
