Zemlja živi svojim životom orbitirajući oko Sunca svih tih 35 godina i 10 mjeseci. Okrenula se oko svoje osi preko 13 tisuća puta - a sve to vrijeme dva svemirska broda, Voyager-1 i Voyager-2, putuju od nje u daleki svemir bilježeći podatke za znanstvenike i noseći poruke o čovječanstvu za - tko zna koga
Koliko su odmakli? Nepojmljivo mnogo. Voyager-1 preko 18, a Voyager-2 više od 15 milijardi kilometara od našeg planeta.
Poput svemirskih boca s porukama, Voyageri su jureći brzinom od 24.000 km/h dospjeli ovih dana do granice Sunčevog sustava.
Novo veliko otkriće koje je donekle iznenadilo znanstvenike jest nepostojanje jasnog ruba Sunčeva sustava. Umjesto njega, zabilježeno je nejasno prijelazno područje koje ne odgovara ni zakonima solarnog sustava, niti shvaćanjima međuzvjezdanog prostora. Nazvano je 'regijom osipanja helioomotača'.
Ušavši u novu zonu, Voyager-1 zabilježio je nagli pad aktivnosti tzv. Sunčevog vjetra (struje električki nabijenih čestica). Istovremeno, prisutno je djelovanje međuzvjezdanih, galaktičkih čestica sa svih strana. No pritom Sunčevo magnetsko polje nije nestalo, kako se očekivalo, nego je samo oslabjelo. 'Koliko je velika prijelazna zona na kraju Sunčevog sustava?' zapitao se Ed Stone, astrofizičar koji je na projektu angažiran od njegovih početaka krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Prolazak svemirskih brodova kroz novo polje mogao bi trajati mjesecima, a možda i i godinama.
Voyagerovi brodovi trebali bi nakon napuštanja Sunčevog sustava nastaviti u smjeru zviježđa Zmijonosac. Prema nekim procjenama, njihovi plutonijski motori uskoro neće moći stvarati energiju potrebnu za prijenos podataka znanstvenicima, pa bi, prema Guardianu, njihova znanstvena funkcija mogla biti ukinuta između 2020. i 2025. godine. No već sada stručnjake fascinira izdržljivost tih starih NASA-inih svemirskih plovila, dimenzija nešto većih od čovječjih, koji su Zemljanima donijeli fotografije Jupitera, Saturna, Urana, Neptuna i njihovih satelita.
