Riječ je o vrlo snažnoj i izdržljivoj leguri (kažu, oku privlačnoj), čija je ekskluzivna prava korištenja Apple otkupio još 2010., a koju je izradila skupina indijskih izumitelja.

Izgledom podsjeća na nehrđajući čelik, iako je nešto drukčijeg tona srebrnasto sive boje. Ima jedinstvenu atomsku strukturu, sličniju staklu no klasičnom metalu. Još je u ranoj fazi razvoja pa za obradu ne postoji odgovarajuća proizvodna infrastruktura koja bi u potpunosti iskoristila sve njene mogućnosti.

Atakan Peker, jedan od izumitelja, procijenio je tijekom razgovora za Business Insider kako bi Apple mogao potrošiti 300 do 500 milijuna dolara (od oko 1,7 do oko 2,8 milijardi kuna) tijekom idućih tri do pet godina na razvoj koji će omogućiti njezino korištenje u masovnoj proizvodnji.

Zašto će jabučari uložiti toliko vremena, truda i novca? Pa zato što je slitina izrazito robusna, otporna na ogrebotine i koroziju, a može ju se lijevati u različitim složenim oblicima, doraditi tako da izgleda blistavo sjajna, satenska... I nije tako hladna na dodir kao nehrđajući čelik i drugi metali.

Koliko je dosad poznato, Apple ju je koristio za izradu dugmeta koje služi za izbacivanje kartice SIM na iPhoneu. Malo je vjerojatno da će ju uskoro početi koristiti za izradu, recimo, MacBookova (trebat će čekati dvije do četiri godine), no mogla bi se početi sve češće pojavljivati kao manja komponenta.

Apple nije jedini koji koristi tekuće metale - između ostalih, Nokia i Samsung upotrijebili su ih pri proizvodnji svojih preklopnih mobitela. No Apple je osigurao ekskluzivno pravo korištenja za izradu kućišta pa stoga valja očekivati da će je - jednom kad tehnologija dovoljno sazrije - upotrijebiti i za izradu proizvoda kakav još ni ne sanjamo.