M. Thomas Gilbert sa Sveučilišta u Copenhagenu i jegovi suradnici sekvencionirali su mitohondrijske genome 43 goleme lignje pronađene u različitim dijelovima svijeta. Rezultati su otkrili da su njihovo genomi neobično slični – tek 181 bazni par od njih 20.331 razlikuje se od individue do individue. Druge široko rasprostranjene životinje pokazuju puno više varijacija.

Prema novim nalazima, predstavljenim u časopisu Proceedings of the Royal Society B, u svijetu postoji jedna globalna populacija divovskih liganja iako se odrasle životinje obično zadržavaju na ograničenim područjima u dubokim dijelovima oceana od Japana do Floride.

Ove činjenice navele su znanstvenike da se zapitaju kako je moguće da su ipak tako bliski rođaci?

Gilbert smatra da odgovor treba potražiti u načinu na koji se razvijaju ličinke liganja. Naime, one nakon rođenja putuju tisućama kilometara nošene morskim strujama. Uzlazne struje dižu ih na površinu gdje se hrane planktonima i drugim malenim životinjama, a kada odrastu spuštaju se u dubine oceana. Ondje pronalaze staništa bogata plijenom i nastavljaju svoj životni ciklus.

Divovske lignje Architeuthis su glavonošci s deset krakova od kojih su se dva razvila u hvataljke. Žive u svim oceanima od Norveške do SAD-a, Australije, Japana i Južne Afrike na dubinama većim od 300 metara. Dosežu dužine od oko 12 metara, međutim, pronađeni su i primjerci duži od 17 metara. Već s tri godine teže oko 500 kilograma. Na temelju čeljusti i očiju jedne lignje pronađene u želucu ulješure, koja im je glavni neprijatelj, stručnjaci su zaključili da se na velikim dubinama mogu naći primjerci dugi oko 30 metara. Odrasle jedinke gotovo nikada ne izlaze na površinu pa su susreti s njima izuzetno rijetki.